1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Maraton sa preponama

20. januar 2014.

U utorak će atmosfera u Briselu biti svečana – još jedna država zvanično počinje pregovore o ulasku u EU. Srbiju čeka niz zadataka, od kojih se najteži verovatno krije u 35. poglavlju. Ishod puta je neizvestan.

https://p.dw.com/p/1Atpz
Foto: AP/Montage DW

Peti oktobar 2000. godine doneo je mnoge nade koje su do danas propale. Onaj evropski deo nade podgrevan je brzopletim ili previše optimističnim izjavama o ekspresnom ulasku u Evropsku uniju, obećanu zemlju gde će sve biti bolje. Razni političari iz garniture DOS-a, od Miroljuba Labusa do Božidara Đelića, prognozirali su da je članstvo u EU dostižno već 2007. godine, možda 2014. A evo nas i u toj 2014. gde Beograd tek počinje pregovore sa Briselom, pregovore na mnogo frontova sa neizvesnim ishodom i dinamikom. „Iz današnje perspektive radi se o velikom razočaranju, radikalnom produženju rokova za evropske integracije i Srbije i drugih zemalja“, rekao je na jednoj podijumskoj diskusiji Dojče velea Jovan Teokarević, profesor Fakulteta političkih nauka. „Došlo je do razbijanja iluzija i, iako ceo proces nije stao, čekaćemo dugo na priliku kakvu su Hrvati dočekali“, smatra Teokarević.

Političari u Srbiji su više od decenije svoju nesposobnost maskirali floskulom da nije bitno kada će Srbija postati članica EU, da je suština u samom putu i reformama koje se na tom putu preduzimaju. Kada ipak pitate poznavaoce prilika da se upuste u prognozu, oni obično kažu da pregovori Srbije teško mogu biti kraći od onih koje je imala Hrvatska. Profesor Florijan Biber iz Centra za studije Jugoistočne Evrope primećuje da su pregovori postali detaljniji, komplikovaniji i zahtevniji. On dodaje da je EU rangirala kandidate za proširenje: Srbiju, uz Crnu Goru i Albaniju, kao države koje „mogu“, a Makedoniju, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu kao države koje „ne mogu“, odnosno imaju ogromne prepreke pred sobom. „Novo proširenje ne može se očekivati pre 2020, a u slučaju Makedonije, BiH i Kosova, to je i duže“, dodaje Biber.

Pod tačkom „razno“

Četrnaest godina nakon pada Miloševića porazna je, ali tačna konstatacija komesara za proširenje Štefana Filea da „posao tek počinje“. „Tu nema automatizma. Nema autopilota u procesu proširenja“, rekao je File za DW. Srpske pregovarače čeka 35 poglavlja, a sistem pregovora je sada drugačiji nego kod širenja Evropske unije 2004. ili 2007. godine. Naime, kada se završe pregovori o jednom poglavlju, recimo vladavini prava, to poglavlje se ne zatvara već EU nastavlja da prati situaciju do samog kraja pregovora. Tek onda se zatvaraju sva poglavlja. Ona detaljno razrađuju osnovne teze date u kriterijumima iz Kopenhagena – slobode, vladavina prava, ekonomska konkurentnost, usklađeno zakonodavstvo… „Srbija je težak kandidat. I to ne samo zbog svoje prošlosti i nerešenog konflikta sa Kosovom, već i zbog komplikovane ekonomske situacije, a postoje i nedostaci u oblasti vladavine prava i jačanju političkih institucija“, objasnio je za DW Dušan Reljić koji se nalazi na čelu briselske kancelarije nemačkog Instituta za međunarodne odnose i bezbednost.

Stručnjaci veruju da se zakonski okvir nekako da srediti, te da će najveća prepreka biti numerički poslednje poglavlje. To 35. zvanično se zove „Ostala pitanja“, i deluje formalno, kao neka tačka „razno“ na rutinskom sastanku kućnog saveta. Ali Srbiju baš pod tačkom „razno“ čeka rešavanje problema Kosova. Predsednik Evropskog pokreta Srbije Vlastimir Matejić veruje da će Beograd otezati sa tim poglavljem jer će Brisel insistirati na „pravno obavezujućem dokumentu“, za koji mnogi veruju da znači i de jure priznanje nezavisnosti bivše srpske pokrajine. „Sve zavisi ko će tada biti u vlasti, ali ako neko bude dovoljno hrabar da učini ono što je izgleda neminovno, onda će se to ranije završiti“, rekao je Matejić za Tanjug. „Međutim, ako neko nema političku hrabrost i državničku vidovitost, onda će biti gnjavaže oko toga. Ali ne mogu se pregovori okončati a da nije završeno poglavlje 35“, dodao je predsednik Evropskog pokreta Srbije.

Iza onoga što se eufemistički naziva „normalizacijom odnosa Beograda i Prištine“ i o čemu su besomučno razgovarali Ivica Dačić i Hašim Tači, krije se očigledna činjenica: čitave pregovore sa Evropskom unijom Srbija će voditi kao da Kosovo nije njen deo. Jer beogradska vlast nema uticaj na Prištinu i ne može garantovati recimo vladavinu prava na teritoriji Kosova. Nakon (uspešnih) pregovora, postaviće se pitanje koja to Srbija ulazi u EU – ona sa preambulom Ustava i fiktivnim Kosovom, ili ona koja je pregovarala o članstvu. „Ne treba špekulisati o tome šta će biti zahtev EU na kraju pregovora, pred pristup Srbije Uniji“, rekao je na diskusiji Dojče velea nemački ambasador Hajnc Vilhelm. „Ne tražimo da Srbija danas prizna Kosovo, a da li će se to desiti kasnije – sada se ne može reći.“

Umorni na sve strane

Kako se evropski put rastezao i odugovlačio, tako je padala gotovo plebiscitarna podrška evropskim integracijama. Četiri od pet građana Srbije bilo je za ulazak u EU 2000. godine, da bi danas brojne ankete pokazale ispodpolovičnu podršku. Sa jedne strane, neobavezne ankete građanima često služe za protest, te mnogi stručnjaci veruju da bi u slučaju pravog referenduma o ulasku u EU podrška ipak prešla potrebnih 50 odsto. Svoju ulogu tu ima aktuelna politička elita čije je biračko telo, kako je za DW rekao novinar Dragan Bujošević, bez pogovora prihvatilo „kopernikanski obrt“ u politici naprednjaka i socijalista. Obrt je, dodaje Bujošević, to što je vlast jasno rekla da je Evropa važnija od Kosovo. Međutim, i ta politika može biti kratkog daha, smatra direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov. „Samo ako bi ovi preobučeni Evropejci ponovo postavljali table ‘Bulevar Ratka Mladića' ili nosili takve natpise u skupštini, situacija bi postala ista kao pre nego što su postali Evropejci“, rekao je Popov za DW.

Oni sa druge strane pregovaračkog stola takođe ne zrače entuzijazmom. Sve se više govori o krizom iznurenom Briselu koji je prenaglio sa prijemom Bugarske i Rumunije, pa primio, eto, još Hrvatsku. Island, Norveška, Švajcarska i još neke mini-države u Uniju i ne žele, istočni blok se prelama na rusku stranu, Turska je praktično blokirana, što u igri ostavlja šest država takozvanog Zapadnog Balkana. Nije onda čudo kada Kristof Reclaf, koji je u berlinskom Ministarstvu spoljnih poslova zadužen za proširenje, podseti da svega petina Nemaca podržava dalje širenje Unije, dok je u celoj EU podrška proširenju oko 35 odsto. On je na jednoj nedavnoj diskusiji diplomatski rekao: „Uslovi za ulazak u EU će biti striktni, ali pravedni. Pažljivo ćemo posmatrati da li je zemalja kandidat spremna za proširenje i da li je Evropska unija spremna da primi nove članice, što je takođe važan faktor.“

Autor: Nemanja Rujević (dw arhiva)
Odg. urednik: Ivan Đerković