Život se vraća u Kobane

Kaban se svakoga dana penjao na uzvisinu Mašteh Nur. Odatle je mogao dobro vidjeti Kobane. Prije pet mjeseci, on je sa svojom obitelji iz Kobanea pobjegao u susjedni grad Suruč – na turskoj strani granice. Kao i mnoge druge izbjeglice, našao je utočište u logoru Erin Mir Kan. Ali, u mislima je ostao u Kobaneu.

Čim se pročulo da su kurdski borci ponovo osvojili grad, Kaban je otišao tamo – isprva sam. Htio je prvo vidjeti što se dogodilo s njegovom kućom i restoranom, a i da ispita može li se i njegova obitelj vratiti. I zaista – vratili su se. Sada on za Deutsche Welle kaže: „Upravo smo se vratili u život, i pored razaranja koje je pogodilo i moju kuću, i pored toga što mi je restoran uništen.“

Slike uništenja

Većina ulica i gradskih četvrti je uništena. Anvar Muslim, predsjednik Izvršnog gradskog vijeća, kaže: „Površina Kobanea iznosi oko sedam kvadratnih kilometara. Sedamdeset posto te površine je uništeno – 40 posto je potpuno razoreno, prije svega u jugoistočnom dijelu grada.“

Anvar se prisjeća: „Džihadisti IS-a digli su u zrak 27 vozila punih eksploziva. Na grad je iz minobacača ispaljeno više od 110 granata. A stalno je bilo i samoubilačkih atentata“. On kaže da grad još nije dobio financijsku pomoć za obnovu. U Kobaneu su vidljivi tragovi uništavanja: od mnogih kuća su ostale samo ruševine. A na kućama koje nisu pogođene raketama ili bombama, pritisak eksplozija je raznio vrata i prozore.

Improvizirana pekara i besplatan kruh

To što se u Kobaneu ponovo budi život, zasluga je pragmatizma njegovih stanovnika. Kada su počele borbe, takozvana Islamska država je uništila gradsku pekaru. Ali, pekari su nastavili s radom: da bi zadovoljili potrebe boraca i civila, našli su sigurno mjesto na kome su napravili improviziranu pekaru – i tamo nastavili peći kruh kojeg su besplatno dijelili sugrađanima.

Aziz Murad je šef improvizirane pekare. „I naš rad je jedan oblik otpora. Onaj tko ode na bojišnicu s oružjem, treba dobiti i kruh. Svi mi branimo Kobane“. Pekar Ali se upravo vratio iz Turske, sam, bez porodice, iz uvjerenja. „Kada sam se odlučio vratiti, imao sam čvrstu namjeru služiti građanima svog grada. Ako bude potrebno, zbog toga ću se latiti i oružja.“

Svi koji rade u ovoj pekari dobro poznaju Kobane. Za vrijeme borbi, oni su slali kruh na mjesta koja su na sigurnoj udaljenosti od vatrenih linija. Jedno vozilo je odatle prenosilo hranu dalje, na front. Sada pekari šalju kruh i izbjeglicama koje se nalaze između turske i sirijske strane.

Solidarnost liječnika

Jedina bolnica u gradu nema više mnogo čega ponuditi svojim pacijentima. Svi ozlijeđeni se ovdje tretiraju besplatno. Osim toga, liječnici idu i u kućne posjete sugrađanima kojima je potrebna pomoć. Jedna liječnička delegacija svakog dana odlazi i u Tel Šair i Marsamilu, mjesta gdje ima mnogo izbjeglica i tamo dijele lijekove i pregledavaju bolesne.

Organizacija za izbjeglice u Turskoj (AFAD) procjenjuje da je iz Kobanea izbjeglo ukupno 183.000 građana. Kurdski političari govore o više od 200.000 osoba koje su poslije 16. rujna prošle godine došle u Tursku. Broj povratnika u Kobane se procjenjuje na 25.000. Ali, nitko ne zna točne brojke. Jasno je samo da će proći godine, a možda i desetljeća, dok se u ovaj grad s nekad 100.000 stanovnika ne vrati normalan život.