1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Židovska renesansa u Krakovu

Naomi Conrad28. siječnja 2015

Prije holokausta je židovska zajednica iz Krakova bila najveća u cijeloj Poljskoj. Nakon višedesetljetne stagnacije, židovska zajednica u tom gradu doživljava preporod.

https://p.dw.com/p/1ERFZ
Foto: DW

Pada ledena kiša, mračno je, i u tom mraku jako u oko upada neonsko-zeleni natpis iznad židovskog centra, on najavljuje „Izgradnju židovske budućnosti u Krakovu“. Okviri prozora u uredu voditelja zajednice Jonathana Ornsteina iste su boje, njegov je kauč kričavo narančast, zidovi su prekriveni umjetničkim djelima, među kojima je i ogromna slika jednog semafora, koju je Ornstein donio iz svog rodnog grada New Yorka. Boje su bile svjesna odluka, kaže on: „Židovi u cijelom svijetu vjeruju da je Poljska samo siva, crna i bijela. Zato smo morali biti šareni.“ A zelena je boja ionako simbol života.

"Vjerovali su da Poljska nije sigurna"

Sinagoga u starom dijelu Krakova
Sinagoga u starom dijelu KrakovaFoto: DW/N. Conrad

Ornstein vodi općinski centar od njegovog utemeljenja 2006. Otada pokušava udahnuti novi život židovskoj zajednici Krakova. Prije Drugog svjetskog rata Židovi su činili otprilike četvrtinu gradske populacije. Holokaust je gotovo u potpunosti „izbrisao“ židovski život u Krakovu, kasnije je u komunističkoj Poljskoj zavladao antisemitizam, koji je preostale Židove natjerao da emigriraju u Izrael. Po procjenama je polovica od šest milijuna ljudi, koji su stradali u nacističkim koncentracijskim logorima, bili ljudi s poljskim državljanstvom. Danas se iz Krakova do bivšeg konc-logora Auschwitza može odvesti mini-busovima, vožnja traje oko sat vremena. Posvuda se po Krakovu može vidjeti plakate kojima turističke agencije reklamiraju tu ponudu.

Ornstein može shvatiti da su njegovi židovski prijatelji u SAD-u „posve ludom“ smatrali ideju da se preseli u Poljsku, nakon što se zaljubio u jednu Poljakinju. Mnoge preživjele žrtve holokausta, među njima i susjedi iz New Yorka, doslovce su ga preklinjali da to ne čini. „Oni su vjerovali da Poljska nije sigurna.“ Ali on je ignorirao njihove savjete i danas vodi zajednicu koja kontinuirano raste. Na koncu, kaže Ornstein sa smiješkom, izgradnja židovske zajednice tako blizu Auschwitza je najbolji način za odavanje počasti žrtvama i preživjelima holokausta.

Danas zajednica broji preko 500 članova, oko 100 ih je preživjelo holokaust. Sve više je mladih. Općinski centar, dodaje Ornstein, je mjesto u Krakovu na kojem se susreću tisuće ljudi židovskog podrijetla. Mnogi članovi nisu Židovi u užem smislu, to znači da nemaju židovske majke. Ornstein kaže da su svi dobrodošli, bez obzira bili oni u ortodoksnom smislu Židovi ili ne. „Svakome dugujemo šansu, i to je naša obveza, da ponudimo što je moguće više putova natrag do židovskog života.“

Slučajno otkriće židovskog naslijeđa

Tu je na primjer i Joanna Broniewska. Zamišljena 20-godišnja studentica jezika prije tri mjeseca je postala članica zajednice. Njezin je djed bio Židov, konvertirao je na katoličanstvo nakon što je oženio jednu katolkinju. To mu je vjerojatno spasilo život, šapće Broniewska, dok stojimo u jednoj od najstarijih sinagoga u staroj židovskoj četvrti Krakova. “Njegov ujak i njegova obitelj su poginuli u Birkenauu. ”Za razliku od mnogih mladih ljudi, koji gotovo slučajno saznaju za svoje židovske pretke, Broniewska je odrasla s tim znanjem. Njezin djed joj je pričao židovske priče, njezini roditelji, iako su bili katolici, vodili su je u košer-restorane i na židovske glazbene festivale. Zašto? Samo sliježe ramenima. „Bili su jednostavno mišljenja da ta kultura pripada našoj obitelji.“

Kad je mlada žena surfajući na internetu slučajno saznala za novi židovski općinski centar u Krakovu, ona mu je i pristupila. Mnogi Poljaci koji dolaze na studentske sastanke ili na šabatni objed petkom navečer, također su katolici kao i ona, priča Broniewska. Neki su se pokušali priključiti ortodoksnim židovskim zajednicama, ali ih se odbilo s argumentom „da nisu dovoljno židovski“. Broniewska uzdiše: "Mislim da to nije ispravno.“ Ona sama ne želi konvertirati, po vlastitim navodima se ionako ne zanima previše za religiozne stvari. Za ljude izvan Poljske to će možda zazvučati čudno, kaže ona, „ali ja mislim da je zbog poljske povijesti važno da smo mi njezin sastavni dio“.

Nema klime straha

Joanna Broniewska
Joanna BroniewskaFoto: DW/N. Conrad

Zbog ljudi kao što su Broniewska, Ornstein se nada da Poljska može izgraditi novu zajednicu. I to je jasna poruka svijetu, dodaje: „Ideja židovske budućnosti u Poljskoj, čija je povijest obilježena holokaustom i tragedijom, je poruka izbavljenja i nade“, kaže on sa smiješkom. Danas se kao Židov može sigurno živjeti u Poljskoj, za razliku od mnogih zemalja na zapadu Europe, gdje je antisemitizam u porastu, dodaje. „Ovdje sveukupno ne postoji klima straha za Židove.“ Broniewska se slaže s tom tvrdnjom. Poljsko je društvo, kaže, sve tolerantnije. „U određenom smislu mi postajemo odrasli.“

I onda jedno vrijeme razmišlja, duboko uzdahne i dodaje kako je prije nekog vremena, kada su pričale o jednoj židovskoj figuri u nekom romanu, jedna njezina kolegica studentica rekla: „U ratu su ih se trebali riješiti svih.“ I na to se ta studentica smijala. Broniewska kaže da je svoju kolegicu oštro opomenula, i ona se ispričala zbog toga. S uzdahom Joanna Broniewska kaže: "Tako je teško promijeniti način razmišljanja nekih ljudi.“