Švajcarski gardista u borbi protiv džihadista

„To su gluposti. Onaj ko govori takve stvari bi trebalo odmor da provede u Siriji i vidi kako je tamo“, priča Kozar, komandant švajcarskog bataljona u Sirijskom vojnom savjetu – pobunjeničkoj grupi koja se bori protiv snaga Islamske Države (IS), odgovarajući na prozivke sugrađana, koji tvrde da bi po povratku mogao da ubija ljude na ulici. „Nikada ništa nisam uradio protiv Švajcarske i uvjeren sam da mnogi Švajcarci ovo razumiju.“

Iz Švajcarske za Siriju

Kozar (na naslovnoj fotografiji u sredini) nosi vojnu uniformu i povez preko čela. Sjedi skrštenih nogu u improvizovanom šatoru na jednom groblju, koje se nalazi na vrhu brda. Odatle ima dobar pogled na položaje protivnika. Riječ je o svega jednom kilometru razdaljine od fronta i desetak kilometara od mjesta Kamišli. Ipak, ovo nije obično groblje. Vreće pijeska leže na spomenicima, kako bi se obezbijedile snajperske pozicije. Čahure se mogu vidjeti na sve strane. Neke su oštetile grobna mjesta. Jedno je Kozar pretvorio u „spavaću sobu“. Grob je opremljen tankim dušekom, na kojem vojnici spavaju naizmjenično, ali samo po par sati. Drugo grobno mjesto je pretvoreno u „internet ćoše“. To je jedino mesto na brdu, na kojem ima signala za mobilnu telefoniju.

Kozar je rođen u Sent Galenu, gradiću na sjeveroistoku Švajcarske. Odrastao je u kantonu Ticino, najjužnijem regionu ove zemlje. Ali on ima sirijsko porijeklo. Njegovi roditelji potiču iz najstarije kršćanske zajednice u svojoj domovini. „Nisam došao u Siriju da bih se borio“, kaže Kozar, koji je također član centralne komande Sirijskog vojnog savjeta. „Uvidio sam da mogu da pomognem i tako počeo da dajem savjete kako se pravilno koristi oružje i da organizujem kontrolne punktove. Niko od nas ne voli oružje ili ratovanje.“

Švajcarski dobrovoljac brani sela i gradove u koje su islamisti došli da ubijaju ljude, mlade i stare. „Naš vojni savjet je formiran kako bi se zaštitio asirski identitet u ovoj zemlji“, pojašnjava Kozar. „Mi nismo samo manjina, ni ovdje ni u inostranstvu. Mi smo ljudi, čiji su korjeni ovdje.“

Sirijski vojni savjet formiran je početkom 2013. godine, kada se vojno krilo sirijske kršćanske paravojske Sutoro umiješalo u snage bezbjednosti, u tri samoproklamovane autonomne oblasti na sjeveroistoku Sirije. Sutoro obezbjeđuje gradove u tri kantona – Cizire, Kobane i Efrin. Istovremeno, Sirijski vojni savjet raspolaže svojim borcima, koji podržavaju pripadnike kurdske Jedinice za narodnu odbranu.

Njihov savez je za mnoge neshvatljiv, ali Kozar tvrdi da ga veze sirijskih Kurda sa Radničkom partijom Kurdistana ne zabrinjavaju. I dok Brisel i Vašington gerilski pokret iz Turske nazivaju terorističkom organizacijom, švajcarski vojnik tvrdi da se Kurdi u Siriji bore za „odbranu demokratije, slobodu i humanost“.

„Nedostaju mi planine“

O tačnom broju pripadnika Sirijskog vojnog savjeta Kozar ne želi da govori. Obično odgovara riječima „nekoliko stotina“. Kaže da još nije izgubio nijednog borca. „Nismo izgubili nijednog čovjeka. U isto vrijeme, rekao bih da nam nisu potrebni dodatni borci. Kurdi imaju 40-godišnje iskustvo u ratovanju. Mi smo ovdje tek dvije godine. Naša oprema je znatno modernija nego njihova.“

„Hvala Švajcarskoj“, dodaje ovaj Sirijac, koji odrastao u Evropi. Pri tome misli na vojnu obuku, mada priznaje da bi im dodatno oružje i municija dobro došli.

Ofanziva je počela u Tel Hamisu, početkom septembra. I dalje je veoma iscrpljujuća. Borci moraju dosta hodati, da se kreću po mrklom mraku, bez uređaja za noćno osmatranje. Ponekad dolazi do direktnog obračuna sa protivnikom, na udaljenosti od svega par metara. Ni sam Kozar nije ljudski spavao posljednjih mjesec dana. „Da li mi nedostaje Švajcarska? Naravno. Nedostaju mi planine. Pogledajte kakve su ove ovdje“, odgovara u šali dobrovoljac sa Zapada.