Škotski duh iz boce

Stanovnici Škotske će u četvrtak (18.9.2014.) na referendumu odlučiti da li će ostati u sastavu Velike Britanije. U slučaju da dođe do otcjepljenja, bio bi to vjerovatno i kraj vlade britanskog premijera Davida Camerona, piše Franfurter Allgemeine Zeitung:

"U najgorem slučaju će London i Edinburgh godinama nakon toga voditi "rat ruža" oko onoga što je vrijedno, a što je sada zajednička imovina. Riječ je o funtama, zalihama nafte i bankama. Konjuktura bi bila ugrožena zbog mogućeg povlačenja kapitala sa Ostrva, a zbog ionako slabog učinka privrede moglo bi biti ugroženo i plaćanje dugova, odnosno do nove finansijske krize.

Ali čak ako se Škoti i ne odluče za otcjepljenje, opasnost nije prošla. Sve govori u prilog tome da će ishod referenduma biti vrlo tijesan, što je dovoljno da se kod stranih investitora javi nesigurnost u opstanak zajednice. Neizvijesnost sudbine Velike Britanije javiće se i u EU. Duh je pušten iz boce", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Zid u glavama

Granice unutar EU ponovo dobijaju na značaju, piše Der Spiegel. Separatisti u Škotskoj, Kataloniji i istočnoj Ukrajini imaju svoje razloge što zagovaraju otcjepljenje. Istovremeno, ono što povezuje cijelu Evropu je 1989. godina. Prije te godine su nacionalne države na Zapadu, u Evropskoj zajednici i NATO-savezu tražili zaštitu od komunizma i sovjetskih raketa. Bez pritiska Hladnog rata pojedine države se snažnije okreću vlastitim interesima, a opušteniju atmosferu koriste i separatisti, piše Der Spiegel i nastavlja:

"U proteklih 25 godina potpuno drugačije su se stvari odvijale na istoku Evrope. U Moskvi, baš kao i u Beogradu su se na diktatorski način donosile odluke o tome koji značaj imaju granice unutar Varšavskog pakta ili bivše Jugoslavije. Kada je pao Berlinski zid, a stari centri moći izgubili na značaju, narodi su se ponovo sortirali, mnogi od njih na potpuno miran način, pogleda uprtog ka Zapadu. Nasuprot tome, na Kavkazu i na Balkanu su izbili ratovi koji su doveli do podjela.

Zid nije nestao, on se samo pomjerio hiljadu kilometara prema istoku, u glave Ukrajinaca. Jedni gledaju u pravcu istoka, druga ka zapadu. Ovu podjelu koristi Vladimir Putin, kako bi kompenzirao traumatični gubitak dobrog dijela sovjetske imperije, za koji smatra da je pripao Zapadu. Na Krimu je već nacrtao novu granicu. U njegovoj glavi se možda javlja ideja o Novoj Rusiji u koju bi ušla i istočna Ukrajina.

Postoje li pouke iz svega ovoga što se zbivalo u proteklih 25 godina? Najmanje dvije. Ratovi se ne isplate. Kad se narodi ne raziđu mirno, dakle ne na onaj način kao što su to učinili Česi i Slovaci, onda posljedice rata na duže vrijeme bitno smanjuju blagostanje cijelog društva. To je vidljivo na Balkanu. Biti ujedinjen se isplati. To važi za Njemačku, važi i za države EU, bez obzira na sve turbulencije proteklih godina u vezi sa zajedničkom valutom. Granica, koja se ustvari ne vidi ili koja skoro da nema nikakvog značaja, stvara slobodu koja utiče na duh, ali i na blagostanje naroda", stoji u listu Der Spiegel.