1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Čvrsta veza novinara i političara

Janis Papadimitriu, Atina23. januar 2015.

Preko 50 delom poznatih novinara istaklo je svoju kandidaturu na parlamentarnim izborima u Grčkoj, koji se održavaju u nedelju 25.1. To pokazuje snažnu povezanost medija i politike.

https://p.dw.com/p/1EPYY
Griechenland Wahlen Januar 2015 Nea Dimokratia
Foto: Reuters/M. Djurica

Liste kandidata za izbore u nedelju podsećaju na knjige tima „Ko je ko u grčkom novinarstvu?“ Janis Mihelakis, nekadašnji šef popularnog TV-kanala „Antena“, aktivirao se u konzervativnoj partiji Nova demokratija i jednom je čak bio dogurao i do ministra unutrašnjih poslova. Nikos Ksidakis, možda najbolji grčki feljtonista, kandidat je levo-orijentisane stranke Siriza. Pantelis Kapsis, nekada šef najtiražnijih atinskih novina „Ta Nea“ sada je član socijaldemokratskog PASOK-a. Voditeljska zvezda Terens Kvik pronašao je sebe u redovim desnih populista, dok je angažovani ratni reporter Janis Kanelakis svoje mesto našao u redovima otcepljene socijalističke partije bivšeg premijera Papandreua.

Da li se oni bave politikom iz strasti i ubeđenja ili pokušavaju da naprave karijeru koristeći novinarstvo kao odskočnu dasku. „Biće da se radi o ovom prvom“, kaže za DW Marija Antonijadu, predsednica najvećeg grčkog sindikalnog udruženja novinara ESIEA. „Novinari u Grčkoj tradicionalno su veoma politički angažovani, to je usađeno u naš mentalitet“, objašnjava Antonijadu. „Sa neodobravanjem se gleda na to kada je nekome svejedno šta se dešava u društvu.“ To se može uporediti sa pozicijom novinara u Francuskoj. Tamo je, dakle, predstavnik medija neko ko u diskusiji kreira javno mišljenje, neko ko mora da ima stav i ne drži se po strani kao nemi posmatrač. I Marija Andonijadu je dobar primer za to. Ta novinarka napravila je ime kao reporterka koja je izveštavala o crkvenim događajima, pre nego što je 2013. godine kao prva žena izabrana za šeficu sindikata novinara.

Kultura mešanja neguje se i u njenoj sindikalnoj organizaciji, koja inače slavi sto godina postojanja. „Mi danas se danas sećamo hrabrog čina nekadašnjeg lidera našeg sindikata, koji je u Drugom svetskom ratu javno, zajedno sa arhiepiskopom Damašinosom, protestovao zbog progona Jevreja“, objašnjava Antonijadu.

Politika pomaže medijske kuće

Da li je društveni angažman jedini razlog zbog kojeg novinari menjaju profesiju i odlaze u politiku? Profesor Jorgos Plios, ekspert za medije sa Univerziteta u Atini, zastupa sledeće mišljenje: „U Grčkoj se politička konfrontacija odvija skoro isključivo putem medija i to je do sada najčešće bio razlog što su novinari menjali strane“. Od toga, po njegovom mišljenju, obe strane imaju po nešto. „Kada se poznati novinari kandiduju za parlament, oni sami profitiraju od toga što su šire poznati, a i političari koji su im omogućili kandidaturu isto tako izvlače korist jer njihova stranka beleži povećanje broja glasova.“

Sve u svemu, sprega medija i politike u Grčkoj je jaka. Konačno, mediji i jesu preživeli zahvaljujući državnoj reklami ili povoljnim kreditima za koje, na kraju krajeva, garancije daju političari. Naravno, ta povezanost medija i politike karakteristična je ne samo za Grčku, već i za čitavu južnu Evropu, naglašava prof. Plios, koji se bavi istraživanjem problema poslovne etike u novinarstvu. On predlaže uvođenje svojevrsnog prelaznog perioda tokom kojem bi novinari koji žele da počnu da se bave politikom, trebalo najpre neko vreme da sačekaju pre nego što se prihvate obavljanja neke političke dužnosti. Ipak, i Plios je svestan da je takva ideja nerealna.

„Nakon promene zanimanja nema povratka u staru profesiju“

Omiljena rečenica medijskih zvezda u Grčkoj glasi: „Novinarstvo će te odvesti svuda, ali samo ako ga napustiš na vreme.“ Naravno da takva životna filozofija važi samo za one medijske poslenike koji svoje zanimanje vide kao odskočnu dasku u karijeri. Ali koja ideja vodi te ljude? „Ne bih išao toliko daleko da tvrdim da novinari rade po nalogu neke političke stranke“, naglašava Plios. Sasvim je uobičajeno da stranke u potrazi za poznatim ličnostima, vrbuju novinare. Ali sve dobija gorak ukus kada neki novinar godinama izveštava o jednoj političkoj partiji i tako zadobije poverenje gledalaca ili slušalaca, a onda se na parlamentarnim izborima pojavi kao kandidat upravo te stranke.

Pa ipak, promena zanimanja može itekako da se osveti, upozorava medijski ekspert iz Atine. „Ako se za nekog novinara pokaže da je u dosluhu sa politikom, on gubi kredibilitet. Mnogi bivši novinari, koju su nakon odlaska u politiku pokušali da se vrate u novinarstvo, morali su da se suoče s činjenicom da to više – ne funkcioniše.“