1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zbunjeni i bespomoćni Zapad

30. avgust 2014.

Kako se odnositi prema imperijalističkim pretenzijama Vladimira Putina? A kako prema radikalnim promenama na Bliskom istoku? Aleksander Kudašef u svom komentaru dolazi do otrežnjujućih zaključaka.

https://p.dw.com/p/1D480
Ukraine Russland Krise Krieg Grenze russische Militärfahrzeuge Panzer Rostov
Foto: Reuters

Nedelju dana pre samita NATO u Velsu, nekoliko dana uoči neophodne i demonstrativne posete američkog predsednika Obame Estoniji i na dan održavanja vanrednog samita EU mora se priznati: Zapad ne zna kako da se odnosi prema neoimperijalističkoj politici Vladimira Putina i bespomoćan je u odnosu prema tektonskim strateškim promenama na Bliskom istoku.

Alexander Kudascheff DW Chefredakteur Kommentar Bild
Foto: DW/M. Müller

Sankcije. I onda?

Naravno, EU, NATO i Zapadu uopšte, pooštravaju sankcije protiv Rusije. I sigurno će se i na narednim samitima doneti nove sankcije. One će svakako pogoditi Rusiju i predsednika Putina, ali ih neće naterati da popuste - čak i ako niko u stvari ne zna šta Putin na kraju želi da postigne u Ukrajini: "samo" destabilizaciju istoka te zemlje ili ipak aneksiju kako bi stvorio zatvoreni koridor do Krima? Bilo kako bilo, Putin makijavelistički testira slabosti reakcije Zapada, znajući da ni u kom slučaju, što je i razumno, neće odgovoriti vojno, nego će, u najboljem slučaju, opremiti slabu, demoralizovanu ukrajinsku vojsku. Ali, najverovatnije se čak ni to neće desiti.

Realno politički gledano mora se reći: Ukrajina nije subjekt svog razvoja. Ona je zavisna od Moskve, od Putinove milosti. Ko želi da održi jedinstvo te zemlje - u Kijevu, Briselu, Berlinu ili Vašingtonu - mora razgovarati s Putinom. I mora pokušati da sazna šta Putin hoće, kako bi onda odlučio šta se može ponuditi.

"Ne" članstvu Ukrajine u EU i pogotovo u NATO je u stvari pretpostavka, pa čak i uslov za razgovore, a ne njihov sadržaj. Striktna federalizacija Ukrajine sa dalekosežnim autonomnim ovlašćenjima Istoka, sigurno su cilj pregovora. Ne može se izbeći priznavanje uloge Rusije u razvoju događaja. Ili drugačije rečeno: Ukrajina i Zapad će morati da se pomire s ruskim vetom, kod svih pitanja. To je cena prikrivene ruske invazije. Gorka cena za Kijev i priznanje da Zapad ne može mnogo da uradi - osim da diplomatskim ustupcima okonča rat. Pristom su "ustupci" samo reč koja prikriva rezignaciju.

Iznenađeni Zapad

Zapad je posle pada gvozdene zavese pre 25 godina verovao u racionalnost diplomatije. On je polagao nade u razum u međudržavnim odnosima, i zato je tako iznenađen Putinovim pretenzijama i bezobzirnošću. Zapad oseća da trenutno nije uverljivi i samouvereni faktor svetske politike.

U Evropi, u EU, vladaju oprez i sumnja prema zapadnim pretenzijama na vlast. Za vreme Obaminog mandata, SAD su počele da se povlače, da se okreću sebi i time ograničivaju svoju vodeću ulogu u svetskoj politici. NATO već odavno traži smisao svog postojanja.

Vladimir Putin je u taj vakum ušao samouverno, svestan svoje moći. Na njegove provokacije, ali i na velike promene na Bliskom istoku, Zapad je do sada reagovao bespomoćno i zbunjeno. Samo do sada? Ne - trenutno je to sve što ima da ponudi!