Zašto Pegida ima sve više pristalica?

Pegida je marka. Ni manje ni više. To je marka za pokret koji je daleko više od Pegida, Hogesa, Alternative za Njemačku ili pivskog Kongresa CSU-a u Donjoj Bavarskoj na kojem se zaklinjalo u kršćanski Zapad. Jer zapravo je sasvim svejedno kako se sve to naziva. Činjenica je sljedeće: U Njemačkoj brojni ljudi trenutno imaju strah od "islama". Riječ je o jednom difuznom, nekonkretnom osjećaju nelagodnosti koji se hrani iz cijele mješavine događaja i tema: od 11. septembra i sveprisutnog straha od islamističkog terora, debata oko nošenja marama i burki, radikalnosti "Islamske države", muslimana iz Njemačke, koji odlaze (u Irak i Siriju - op. red.), priliva izbjeglica iz zemalja u kojima bjesni "Islamska država" i stalnog gorućeg pitanja o tome da li muslimanska Turska pripada EU ili ne.

Musliman je jednak muslimanu

Brojni ljudi su zbog svega toga preopterećeni i to je razumljivo. Jer nasuprot akademski obrazovanim stručnjacima u politici i medijima, koji formiraju javno mnijenje, većina ljudi nema izdiferenciranu sliku o strujanjima koja postoje unutar islama. Svaki musliman za njih je isti.

Pri tome upravo i štampa doprinosi tome da loša osjećanja budu pooštrena. Aktualni primjer: talačka kriza u Sidneju. I prije nego što su konkretni detalji bili poznati, medijski izvještaji su prestizali jedni druge pri čemu su zastupali isti kliše: "Džihad", "Sveti rat", "islamist". Ove ključne riječi su brzo pronađene. Pri tome se sve to neprestano miješa sa najnovijim ispadima Tayipa Erdogana koji je Turcima, koji žive u Njemačkoj, savjetovao da ne postanu "previše njemački".

Ciljane provokacije pokazuju djelovanje

Uz to dođu izvještaji o mladićima iz Wuppertala, koji najozbiljnije paradiraju kroz centar grada kao "šerijatska policija" i otvoreno se zalažu za nošenje odjeće koja je "u skladu sa islamom". Kakva glupost! Pa ipak: Šta osim "islam je zlo" još može ostati u glavi prosječnog njemačkog građanina? I budimo ipak iskreni: Jednostavno je smiješno kada muslimanske djevojčice u gradskom kupalištu na berlinskom Plötzensee u burci skaču u vodu ili kada se muškarci, koji nose kaftan i bradu, mole u koelnskoj podzemnoj željeznici.

Problem u Njemačkoj je da o ovim brigama brojnih ljudi ne postoji pomena vrijedna debata u javnosti. I da ti ljudi zbog toga više ne osjećaju da su ozbiljno shvaćeni. Umjesto toga pljušte unaprijed stvorene optužbe iz političkih krugova. Aktualni primjer su izjave Heika Maasa. Savezni ministar pravosuđa je proteste u Drezdenu označio kao "sramotu za Njemačku". Ovo je fatalni signal izopćavanja i u konačnici pokazuje samo to koliko malo razumijevanja zaista postoji za ovu tematiku. Jer posljednja ispitivanja javnog mnjijenja pokazuju da i u okvirima stranke, kojoj Maas pripada, postoji raspoloženje za ideje koje propagira Pegida: 46 posto pristalica SPD-a se slaže sa zahtjevima Pegida. Nad tim se mora zamisliti. SPD nije stranka kod koje se glasovi dobijaju odavanjem počasti krćanskom Zapadu. I svrstavanje u desni centar bi većina članova shvatila kao uvredu.

Brige i strahovi su prisutni

Uopće nema sumnje da na demonstracijama u Drezdenu učestvuju i radikali krajnje desnice. Ali pokreti kao Pegida u međuvremenu privlači ljude iz svih političkih opcija i slojeva. Svi oni su dio jednog masovnog fenomena. Nisu dio perfektno uštimane nacističke mase, koja se nezaustavljivo kotrlja Njemačkom već su simbolično svjetlo diskusije o brigama i strahovima jednog dijela Nijemaca koji nije neznatan. Riječ je o brigama o kojima se već hiljadu puta razgovaralo za kafanskim stolom, prilikom roštiljanja i u raznim udruženjima - brigama koje sada sebi očito krče put. I sve više građana primjećuje: "Ja uopće nisam usamljen u mojim razmišljanjima!" Negiranje njihovih briga ili grđenje i ruženje demonstranata neće dovesti do promjene mišljenja onih koji demonstriraju na hladnim zimskim ulicama. Potpuno suprotno. To samo pokazuje koliko se politika udaljila od građana i tjera ljude u ruke demagoga, koji djeluju sa nacističkih i desničarskih margina.