Zagrebački psići i blato s otoka Krka u Kölnu

Aleksandar Bezinović, Roberta Vilić, Željka Gradski, Martina Vrbanić i Ivana Vulić – zagrebački su umjetnici koji se ovih dana predstavljaju u Kölnu. Njihovi radovi na vrlo različite i osebujne načine predstavljaju razne tendencije i struje suvremenog hrvatskog slikarstva. „5 zagrebačkih autora“, kako glasi naslov izložbe, osim činjenice što su svi već izlagali u Galeriji događanja u Zagrebu, zapravo su toliko različiti da ih je u likovnom smislu ne samo teško povezati već i na bilo koji način staviti pod neki zajednički nazivnik. No, upravo u tome i leži čar izložbe u Galeriji Obrtničke komore grada Kölna (Handwerkskammer zu Köln). Kako je na otvorenju izložbe naglasila kustosica Ivana Gabrić, „namjera organizatora, kulturne zajednice Colonia Croatica u Kölnu i Galerije događanja u Zagrebu, bila je njemačkoj publici predstaviti svu raznolikost i široki spektar interesa suvremene scene koja doista varira u raznim oblicima figurativnog i apstraktnog slikarstva i to u najrazličitijim osobnim stilovima“. Ono što „5 zagrebačkih autora“ povezuje je rad u klasičnom mediju takozvanog štafelajnog slikarstva te jaka želja za eksperimentiranjem. Pri tome svaki od umjetnika i umjetnica na svoj osobni, gotovo intiman način uspostavlja prepoznatljive kodove vlastitog rukopisa.

Ono što je dodatno zanimljivo je da se u istom prostoru Galerije mogu vidjeti i radovi Marijana Dadića, umjetnika bih podrijetla ali koji već godinama živi i radi u Njemačkoj te njemačke umjetnice Sabine Neuhaus. Ova posljednja se jedina ne predstavlja platnima već skulpturama u bronci te nizom instalacija u kojima se koristi predmetima koje je pronašla na istarskim plažama.

Pet autora, pet različitih pristupa i motiva

Aleksandar Bezinović (1975.), u Kolnu se predstavlja platnima „Renesansa“ i „Melankolija“ koje karakterizira određena mistična atmosfera. On je publici poznat po tome što često tematizira i intepretira ranija stilska razdoblja i djela poznatih starih ili starijih majstora. Kako stoji u popratnom katalogu izložbe, „Renesansa“ je referenca na rad Anselma Kiefera, dok se „Melankolija“ poziva na postapokaliptičnu viziju Albrechta Dürera“.

Njegova kolegica, Roberta Vilić (1971.) ujedno je i „najapstraktnija“ od svih „5 zagrebačkih autora“. Njezina su platna monokrone plohe crnog, bijelog i sivog u čiju je površinu slikarica upisala brojke i slova, te unijela rezove i ogrebotine. Izuzetnom energijom i snagom izraza zrače platna Željke Gradski (1975.). Ona pak, kako sama kaže, inspiraciju pronalazi u glazbi, tekstovima i ritmu koje također upisuje na površinu svojih radova. Tako primjerice platno „Get ready 4 love“, je svojevrsni autoričin izraz emocije inspiriran istoimenom pjesmom Nicka Cavea. Ovo je ujedno i jedan od najemocionalnijih radova na izložbi koja promatrača vrlo brzo može odvesti u trenutke rane mladosti kada je ljubav kao takva doduše još uvijek velika nepoznanica ali je se dočekuje širom otvorenih očiju, s tek malo straha i velikim očekivanjima.

Martina Vrbanić (1979) najmlađa je u Kölnu predstavnica zagrebačke likovne scene i od svih nazočnih, možda i „najfigurativnija“. Njezin „Misha“, platno na kojem vidimo crnog predstavnika terijera, odiše atmosferom nekih starih, nestalih vremena. Melankoličnu atmosferu ona naglašava pozadinom ornamentalnih zidova ili tapeta kakve smo prije mogli vidjeti u prostorima u kojima su živjeli naši djedovi i bake.

Slikarica koja je na otvorenju nekako najviše privukla pažnju publike je Ivana Vulić (1978.). Ona je predstavljena s tri platna u kojima se bavi temom mora i blata i to onog ljekovitog koje se može naći na otoku Krku. Lica ljudi premazana blatom i kao takva neprepoznatljiva, tijela na plaži također crne, tamno sive boje, uz korištenje klasične slikarske tehnike širokih i glatkih namaza boje, svjedoče o njezinoj suverenosti kao slikarice. Njezini radovi odišu realizmom dok su scene koje nam nudi istodobno toliko intimne da promatrač gotovo da osjeća otpor svoj pogled dulje zadržati na njima.

Velika je šteta da otvorenju izložbe nisu nazočili niti jedan od umjetnika. Prema riječima kustosice Ivane Gabrić kao i voditeljice kulturne zajednice Colonia Croatica Sanje Pavešić Hirschfeld, oni su nažalost bili spriječeni radom na drugim, aktualnim projektima. No, usprkos tome, u svakom se slučaju može reći da je izložba „5 zagrebačkih autora“ uspjela. Ne samo zato što na neki način predstavlja vrlo dobru suradnju između institucija u Hrvatskoj (Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba, Ministarstvo vanjskih poslova RH te zaklade „Hrvatska kuća“) i institucija u Njemačkoj ( Colonia Croatica, Handwerkskammer zu Koln) već i zato što njemačkoj publici nudi sliku umjetničkih događanja u Hrvatskoj koje ova nema priliku toliko često vidjeti.