Zaboravljena djeca velikih gradova

Čista voda za piće, škole, medicinska pomoć, solidna infrastruktura i uopće bolje šanse za kasnije zaposlenje – veliki gradovi obećavaju razne mogućnosti i bolju budućnost. Međutim, od široke ponude profitiraju samo oni koji imaju dovoljno novca i koji si bolji život mogu priuštiti. Djeca, rođena na periferijama velegradova, u naseljima bez struje i vode, u takozvanim slamovima, najčešće od svega toga nemaju ništa.

Preživljavanje uz prostituciju i sitni kriminal

Za sada ne postoje točni podaci o tome koliko zapravo djece odrasta u gradovima širom svijeta. No, prema najnovijem izvješću UNICEF-a, uskoro bi to trebalo biti čak svako drugo dijete. A od njih pak velika većina odrasta u neimaštini i bijedi koja u pravilu po svemu nadmašuje siromaštvo u ruralnim područjima. Kako navodi glasnogovornica spomenute organizacije Sarah Crowe, velika većina djece koja odrastaju u gradovima nije čak niti prijavljena kod mjerodavnih vlasti. „A oni koji službeno zapravo ni ne postoje, nemaju pravo ni na obrazovanje kao niti na bilo koji oblik medicinske pomoći“, kaže ona.

Prema izvješću UNICEF-a, već danas svako treće dijete se rađa, odrasta i najčešće nastavlja život u nekom od prigradskih naselja u kojima nema ni onog najpotrebnijeg. Zbog katastrofalnih higijenskih uvjeta upravo je u slamovima izuzetno visok postotak smrtnosti djece. Zbog nedostatka čiste pitke vode ovdje se lako šire epidemije kolere, tuberkuloze i drugih oboljenja, čije su najčešće žrtve upravo oni najslabiji, znači djeca.

Osim toga, navodi UNICEF, obitelji u slamovima žive ilegalno, u stalnom strahu od buldožera koje vlasti često koriste u „borbi protiv siromaštva“. Isto tako, kako bi uopće mogli preživjeti, djeci ne preostaje ništa drugo nego da već od najranijih dana započnu sa zarađivanjem za život na kriminalan, odnosno, ilegalan način. U velegradovima prema nekim istraživanjima, ona se sve češće već u dobi od 13 godina pridružuju nekoj od bandi u kojima su prostitucija, nasilje, ubojstva, silovanja i preprodaja droge na dnevnom redu. Uza sve to, kako stoji u spomenutom izvješću, oko djece koja nemaju čak niti roditelje već žive prepuštena samima sebi na ulicama ne brine se gotovo nitko. Time ona postaju lake žrtve, bilo da ih progoni policija ili pak neke od paravojnih grupa.

Usprkos UN-ovim konvencijama – nitko ne poštuje prava

„Broj djece i mladih diljem svijeta koja su praktički od svog rođenja odvojena od ostatka društva, kriminalizirana i koja postaju lak plijen za droge, doista se rapidno povećava. Oni u gradovima u kojima žive često nemaju ni šansu za preživljavanje kao ni za razvoj“, tvrdi i Albert Recknagel, jedan od voditelja organizacije za zaštitu i brigu oko djece Terre des Hommes. On je pozdravio objavljivanje najnovijeg izvješća UNICEF-a jer se, kako kaže, nada da će time situacije djece koja žive na cesti dobiti konačno više pozornosti.

Po njegovom mišljenju, život djece u zemljama u razvoju je posebno katastrofalan, iako se njihova prava vrlo često ne poštuju niti u takozvanim razvijenim zemljama. „Primjerice, Konvencija za dječja prava Ujedinjenih naroda jasno predviđa njihovo uključivanje kada je recimo riječ o planiranju gradnje gradskih četvrti u kojima ne smije nedostajati mjesta za igru i sport. No, to se vrlo često u našim gradovima i mjesnim zajednicama jednostavno ignorira ili zaobilazi“, kaže Nijemac Recknagel.

Autorica: Helle Jeppesen / Ž.Telišman

Odg. urednik: Anto Janković