1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Vojvodina - politika umesto poštovanja prava

18. april 2013.

„Ako Deklaracija o Vojvodini stavlja pod sumnju celokupan ustavni poredak Srbije, onda protivnici deklaracije treba redovnim putem da pokrenu postupak za izglasavanje nepoverenja vladi“, smatra Stevan Lilić.

https://p.dw.com/p/18IQa
Foto: Dinko Gruhonjic

Predlog deklaracije o ustavnim i zakonskim pravima Vojvodine podigao je prašinu kakve dugo nije bilo na političkoj sceni Srbije. Dok se zagovornici i protivnici spore o političkim pitanjima i prepucavaju u borbi za glasove, malo koga brine šta u deklaraciji piše i ima li osnova da se o njoj govori kao neustavnom ili „separatističkom“ dokumentu. Tim povodom smo razgovarali sa profesorom Stevanom Lilićem, predsednikom udruženja Pravnici za demokratiju.

DW: Deklaracija i protest protiv njenog donošenja obilato su korišćeni u političke svrhe… Kako biste ocenili samu deklaracija sa strogo pravnog stanovišta?

Stevan Lilić: Politički aspekt je danas u prvom planu, ali postoji jasan pravni, odnosno ustavni i statutarni aspekt. Recimo Statut Vojvodine u 19. članu kaže da Vojvodina putem svojih organa donosi pravne i druge akte, konkretno se pominju i deklaracije. U 34. članu piše da deklaracije može da donosi pokrajinska Skupština, a u 48. članu da pokrajinska Vlada može da predloži Skupštini neke odluke pa i deklaracije. Dakle, sa procesnog stanovišta nema nikakvih smetnji da Vlada Vojvodine predloži deklaraciju, pa da Skupština o njoj raspravlja i da je usvoji ili odbaci.

A kada je u pitanju sam tekst deklaracije? Stranke koje su u republičkoj vlasti vide u tom tekstu poziv na separatizam, dok protagonisti tvrde da je deklaracija utemeljena u Ustavu…

Nažalost, retko ko uopšte čita sam tekst. Jedan izvod iz dokumenta kaže da su „nesporazumi krenuli uzlaznom linijom krajem 2012. godine, a bili su vezani za uređivanje pitanja finansiranja“. Radi se o tenzijama na liniji Novi Sad-Beograd zbog onih sedam odsto republičkog budžeta kojima treba da raspolaže Vojvodina. Ni sa te tačke gledišta nema ustavne ili zakonske smetnje. Ne pominje se separatizam, nego poštovanje ustavnih i zakonskih prava. Da li je bio povoljan ili nepovoljan trenutak za podnošenje ove inicijative – to je političko pitanje, ali je činjenica da Vlada Vojvodine ima diskreciono pravo da podnese predlog kad hoće.

Problematična je rečenica da je autonomija Vojvodine istorijsko i prirodno pravo njenih građana i njihovom voljom je Vojvodina u sastavu Srbije“… Bojan Pajtić je rekao da će obrisati tu rečenicu, dok su iz Lige socijaldemokrata Vojvodine poručili da ne dolazi u obzir da se rečenica briše. Kako Vi tumačite taj pasus?

To teško može da se komentariše sa pravnog stanovišta jer su deklaracije po prirodi politički dokumenti i mogu sadržati i ovakve formulacije. Zbog toga se diglo puno prašine. U uređenim zemljama bi bilo logično da se postavi pitanje poverenja pokrajinskoj Vladi. Dakle, ako ovo pitanje stavlja u sumnju celokupan ustavni poredak Srbije, onda protivnici deklaracije treba redovnim putem da pokrenu postupak za izglasavanje nepoverenja vladi. To se ne radi jer je očigledno nekome pogodnije da se rasprava vodi na drugi način, i da se podižu tenzije.

Pomenuli ste da je ključno pitanje finansiranja… AP Vojvodina se obratila i Ustavnom sudu zbog Zakona o budžetskom finansiranju, ali sud nije dao nikakav odgovor.

Srbija je notorna po tome što pravna pitanja ne rešava blagovremeno, naprotiv. Ovih dana je, nakon pet godina, počeo sudski postupak za paljenje ambasade SAD i Nemačke, a to je jedno od vitalnih pitanja za pregovore Srbije sa EU. Pitanje je za Ustavni sud zašto još nije reagovao u slučaju Vojvodine.

Čak i ako bi se Deklaracija usvojila – ona je politički akt. Da li usvajanje takvog dokumenta može išta da promeni u pravnom smislu?

To je legitiman oblik izražavanja stavova. Svrha i smisao deklaracija je da se subjekti javno deklarišu o nečemu. Sve što je javno jeste legitimno, a opasno je ono ispod žita i iza kulisa. Uostalom, deklaracija može i da se odbaci u Skupštini Vojvodine i sve može da se okonča u okviru redovne procedure.

Ipak, da li je uslovno rečeno normalno da se političkim aktima poziva na ustavnost i zakonitost? Onaj ko krši zakone treba da ide u zatvor. Zar ne treba o tome da brine sudska vlast, umesto pokrajinske zakonodavne?

Jedan od kolega pravnika je cinično rekao da Srbija ima „neusklađen pravni poredak“. Javljaju se brojne disfunkcije jer se pravne procedure i institucije ne poštuju kako bi trebalo. To je pitanje i kulture i vrednosne orijentacije. Dobar znak za Srbiju će biti kada ovakve dileme bude rešavala redovnim pravnim i institucionalnim putem. Nažalost, od toga smo daleko – imamo zakone, ali nemamo tradiciju u poštovanju zakona.

Intervju: Nemanja Rujević
Odg. urednik: Ivan Đerković