Više od šatora: Fleksibilni nužni smještaj

Kada se pomisli na izbjeglički logor, vjerojatno pred oči dolaze sliedeće slike: uredno poredani šatori, improvizirane kuhinje, na stotine ljudi koji pokušavaju napraviti najbolje iz užasne situacije. Logor bi im zapravo trebao biti tek privremeni dom. No, realnost je često drukčija.

Izbjeglički logori većinom se nalaze u zabačenim regijama ili u područjima na kojima vladaju sukobi. Bilo zbog prirodnih katastrofa, ili zbog rata, prognani često moraju u improviziranim smještajima provesti godine ili čak i desetljeća. "Kratkoročno gledano, šatori dobro funkcioniraju. Oni su vrlo lagani i mogu biti transportirani bilo kud na svijetu. Osim toga vrlo brzo se mogu postaviti", kaže berlinski dizajner Daniel Kerber.

Kerber vodi organizaciju Morethanshelters (Više od šatora). On i njegova ekipa razvili su sustav nužnog smještaja "Domo". Ti smještaji koji nalikuju šatorima daju se brzo postaviti i dugovječniji su od konvencionalnih šatora. "Domo" se osim toga lako prilagođava klimatskim promjenama. Kerber smatra kako je ovaj koncept orijentiran prema humanitarnim potrebama izbjeglica i time ispunjava više nego samo službene i logističke zahtjeve koje postavljaju organizacije za pomoć izbjeglicama. One su do sada pripremale samo masovne smještaje. "Moramo razumjeti da ti ljudi - svejedno otkud dolaze - sa sobom donose i svoju kulturu. A dio toga je i prostorni obrazac", kaže dizajner.

Izgrađeni ni od čega

Jedan "Domo" težak je koliko i standardni šator: otprilike 50 kg. Izvana nalikuje velikom igluu. Njegovih šest strana iznutra su napunjene pamukom. Ukupna veličina smještaja je 25 metara kvadratnih, strop je visok oko tri metra. Oblik kupole ima šest rasklopivih dijelova, koji mogu biti od šperploče, metala ili recikliranog materijala.

"To je naš glavni izum", kaže Kerber."Morali smo stvoriti jednu vrlo stabilnu strukturu, koja se može izgraditi od ničega." Uz pomoć laganih sklopivih dijelova dvije osobe mogu u samo nekoliko minuta postaviti jedan "Domo", bez dodatnog alata. I dok se standardni šatori svakih šest do osam mjeseci moraju mijenjati, glavna struktura "Doma" može trajati i do deset godina, kaže Kerber. Samo se vanjski materijal sukladno klimatskim uvjetima mora zamijeniti ili opremiti. "Dvadeseteročlana afrička obitelj mora u nužnom smještaju živjeti odvojeno jer u sadašnje šatore može stati samo pet osoba", pojašnjava dizajner. Pritom se često majke odvajaju od djece. Ali "Domo" to može promijeniti.

Smještaj prilagođen čovjeku

Život u izbjegličkom logoru može biti vrlo stresan. Zaatari kamp za sirijske izbjeglice u sjevernom Jordanu trenutno je udomio više od 100 000 ljudi. Od osnivanja 2012. godine, ovaj se logor razvio u pravi veliki grad. Izgredi puni nasilja tamo više nisu rijetkost. Uz to se još događaju i pješčane oluje i druge vremenske neprilike: nepodnošljivo vruća ljeta i vrlo hladne zime.

Daniel Kerber smatra kako bi modularni dizajn "Doma" mogao ublažiti napetosti u takvim logorima. Velike obitelji mogle bi primjerice biti podijeljene u skupine, a ako bi morali ostati na dulje vrijeme, u tom bi se slučaju "Domo" mogao preinačiti u kuću ili kolibu.

Prvi pokusi u realnim uvjetima u Danskoj, Južnoafričkoj Republici i Namibiji pokazuju da Kerberov "Domo" doista nudi komforniji životni prostor u odnosu na standardni šator. "Dugo sam to istraživao: Kako se ljudi osjećaju u različitim prostorijama i kako prostori utječu na naše emocije", kaže Kerber.

Njemačka Tehnička pomoć surađivala je u izgradnji kampa Zaatari. Njihov stručnjak za pomoć u nuždi Stefan Tahn vjeruje kako "Domo" sustav može promijeniti perspektivu humanitarne pomoći putem smještaja za izbjeglice.

"Domo" sustav sada se testira za postupak certificiranja. Slijedeće godine bi se trebao postaviti u prve izbjegličke kampove. I škole u kampovima mogle bi u budućnosti biti opremljene ovom tehnologijom. Zajedno sa Killianom Kleinschmidtom, menadžerom UNHCR Zaatari kampa, Kerber je osnovao agenciju za inovacije i planiranje. To je prva takva u jednom izbjegličkom logoru. Tako se oni sada nadaju kreativnijem, cjelovitijem pokušaju planiranja nužnih smještaja kako bi oni bili oblikovani po mjeri čovjeka.