Visoka trgovačka škola Leipzig - odskočna daska za uspješnu karijeru

Teška drvena vrata ne mogu se izravno otvoriti. Kao posjetitelj Visoke trgovačke škole (HHL) čovjek mora utipkati šifru, zatim može ući u zgradu. Do promjena ovdje je bila smještena Visoka škola za tjelesnu kulturu i sport – jedna od kovačnica zlatnih medalja DDR-a. Vjerojatno su tada na zidovima u hodniku visjele i fotografije. Vjerojatno su mladi ljudi s fotografija izgledali slično mlado, dinamično i dobro. Ali, sasvim sigurno nisu imali svečanu akademsku odoru: talare i crne kape koje nose doktori znanosti. Sasvim sigurno nisu izgledali kao američki studenti s koledža.

Harvard umjesto Lenjina

15-mjesečni studij za Master of Business Administration na HHL-u stoji 22.500 eura. 70 posto studenata dolazi iz inozemstva. Nastavni jezik je engleski. Nastavne se skupine sastoje od 25 do 40 osoba. Klasifikacijski postupak je unatoč pristojbi opsežan. A ako ste primljeni, biblioteku možete koristiti 24 sata na dan. Školovanje se sastoji od prakse, boravka u inozemstvu i, u novije vrijeme, tu je i Negotiation-Event – neka vrsta svjetskog prvenstva u pregovaranju na kojem su sudionici s Harvarda i Yalea.

HHL se ponosno poziva na dugu tradiciju. 2008. se slavio 110. rođendan, prema vlastitim navodima, najstarijeg ekonomskog fakulteta u Njemačkoj. Dio povijesti HHL-a su i godine obrazovanja u DDR-u. Kada se ovdje isključivo govorio njemački. Kada su na nastavnom planu stajali „politička ekonomija“ i „znanstveni komunizam“, kada se predavala i učila „marksističko-lenjinistička filozofija“.

Sve to nije donijelo ništa

„Osim mene i dvoje iz birokracije od Visoke trgovačke škole DDR-a nije ostao više nitko. To je potpuno osnivanje iznova“, priča profesor Hans Göschel. Nekoć je bio kancelar Visoke državne trgovačke škole, iz neposredne je blizine doživio turbulentno vrijeme promjena i o tome rado pripovijeda. „I kada smo zatim u rujnu 1989. krenuli s demonstracijama ponedjeljkom, dobili smo uputu da sa studentima u to vrijeme organiziramo konzultacije, kako ne bismo mogli otići na demonstracije. Sve to nije konačno donijelo ništa“, kaže Göschel i lista knjigu izdanu uz jubilej sveučilišta. 304 stranice, gotovo 400 fotografija. Taj teški svezak Göschel je sam izdao nakon opsežnog istraživanja.

Pad Berlinskog zida, promjene, ponovno ujedinjenje – sve je to na prvi pogled daleko od današnjeg HHL-ovog campusa. Studenti iz cijeloga svijeta nadiru s vrata, guraju se na dvorištu, ulaze, izlaze, idu prema tramvaju ili seminarima. Govori se – čak i privatno – engleski. Tako se Indijac u sandalama sporazumijeva s Amerikancem koji na nogama nosi orubljene kožne cipele. To su mlada lica. Lica, kojima je prošlost marginalna, sasvim jednostavno zato jer svijet još stoji pred njima. „Nakon školovanja ovdje radit ću u Sjevernoj Americi u jednoj konzalting agenciji za savjetovanje poduzeća. To je plan“, kaže primjerice Fabian Schaaf iz „MBA Class of 2009“. Mladić s dobro izglačanom košuljom i naočalama elokventno priča o planovima i koncepcijama.

Oslobođen i odvojen

Na njegovom nastavnom planu uz „Business Study with Elective Modules in Finance and Accounting“ stoji još čitava sila engleskih riječi. Ali ništa nije novo: „Vic u tome jest: ako se sve oslobodi i odvoji od ideološkog balasta, na površinu izlaze strukture koje su uopćene i smislene“, kaže profesor Göschel. Pri tom misli na neke manifestacije održane tada u DDR-u. Na primjer „marketing“. Toga je, naime, bilo već i tada. Zvala se „reklama“.