1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Uvozne negovateljice

24. april 2014.

Oko 100.000 žena iz Poljske i drugih zemalja Istočne Evrope rade kao negovateljice u nemačkim porodicama i žive sa njima. Jedna od agencija koja posreduje u tom poslu ima sedište Bremerhafenu…

https://p.dw.com/p/1BnL7
Symbolbild Generationen alt und jung Hand im Hand
Foto: Fotolia/Chariclo

Beata Bajda je pre godinu dana osnovala agenciju „Sidro za seniore“ (Senioren Anker). Ona je 1988. došla iz Poljske u Nemačku i 15 godina radila je kao medicinska sestra. „Poslovna ideja je kompletna nega i briga osobe, a ne na neko određeno vreme tokom dana.“ Ona kaže da je najbolji starački dom sopstveni dom, a najbolji lek – briga i nega.

Zbog toga je najbolje kada osobe kojima je nega neophodna, ostaju da žive kod kuće. Bajda vrlo dobro zna da su takve usluge sa nemačkim negovateljicama preskupe. Poljske negovateljice dobijaju 1.100 evra „na ruke“.

Ne samo jeftiniji, već i bolji?

Trenutno u Bremerhafenu i okolini radi 15 žena, kojima je posao našla Beata Bajda. Među njima Marzena Vojcik, koja se u junu prošle godine uselila u kuću Hermana Klausa Molenkampa.

Vreme je ručka. Negovateljica pomaže 78-godišnjaku jer sam ne može da napravi tih par koraka od kauča do hodalice, a pogotovu ne do kuhinje. Već pet godina svaki pokret mu je problem, u januaru mu je umrla supruga: „Zaista sam prvo pokušao da se snađem sam“, kaže Molenkamp, „ali bilo je strašno".

Bilder für einen WiSo-Beitrag "Polnische Pflegekräfte"
Beata Bajda (levo) u razgovoru sa Marzenom VojcikFoto: Godehard Weyerer

Jozefa Gose ima 58 godina i kaže na dobrom nemačkom: „U Poljskoj mi je bilo teško da nađem posao“. Zato joj je bilo drago što je našla posao u Nemačkoj, a pogotovu što je ovde i bolje plaćena. U kući u kojoj neguje pacijenta obolelog od Parkinsonove bolesti, Jozefa Gose ima svoju sobu. Kupatilo i kuhinju koriste svi, bračni par i ona. Naravno da tolika bliskost može da dovede i do nesporazuma, ali Jozefa kaže da to kod nje nije slučaj – dobro se slažu.

Jozefa je kuvarica i u Poljskoj se dokvalifikovala kao negovateljica. U kući u kojoj sada živi sa bračnim parom, ona sprema doručak, pere odeću, ide u šetnju. Ona je prosto uvek tu. Osam sati nege, osam sati „dežurstva“, osam sati spavanja – tako to piše u ugovoru o radu. Ali kada je to neophodno, Jozefa ustaje i noću da pomogne.

Za neke eksploatacija, za druge luksuz

Beata Bajda ne zapošljava negovateljice, ona samo posreduje: „Žene su zaposlene u poljskoj partnerskoj firmi. Ta firma ima pravo da šalje svoje zaposlene u okviru Evropske unije“, dodaje ona. „Sve je legalno, zakoni EU se poštuju.“

Nemačke licencirane službe za negu, optužuju Beatu Bajdu da njene negovateljice rade po ropskim uslovima. U lokalnoj štampi se razvila žustra rasprava. „To je bila najbolja reklama za mene“, smeje Beata Bajda. „Stvarno, u meni vide konkurenciju!“ Poljska je članica Evropske unije od 2004. Od 2011, važi puna sloboda kretanja. To znači da ljudi iz Poljske mogu slobodno da nasele i rade u zemljama Unije.

Bilder für einen WiSo-Beitrag "Polnische Pflegekräfte"
Šta ima danas za ručak? Molenkamp viri u Marzeninu šerpuFoto: Godehard Weyerer

Procenjuje se da oko 100.000 žena iz istočne Evrope rade u Nemačkoj kao negovateljice u porodici. To one kojima je pomoć potrebna košta mesečno 1.800 evra, plus soba i hrana. Osiguranje daje maksimalno 500 evra mesečno. To dakle ne može svako sebi sa priušti.

Autori: Godegard Vejerer / Dijana Roščić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković