Usporedba jugoistočne Europe i centralne Azije

Oni su pri tome uspoređivali poresku i investicijsku politiku zemalja poput Gruzije, Armenije, Bugarske i Rumunjske s gospodarstvima sedam zemalja koje se posljednjih godina nalaze u najvećem usponu. To su Čile, Tajland, Koreja, Vijetnam, Uganda, Španjolska i Irska. Došli su do zaključka da bi se u njih trebale ugledati zemlje Jugoistočne Europe i srednje azijske zemlje.

Cheryl Gray je u Svjetskoj banci zadužena za područje borbe protiv siromaštva i gospodarski menadžment u Europi i srednjoj Aziji.

"Opazila sam da u zemljama te regije vlada tendencija da se one ugledaju u svoje neposredne susjede, a ne u zemlje izvan njihove regije. Albanija prati što se zbiva u Hrvatskoj ili Srbiji, iako te zemlje za nju nisu najbolji uzor. Možda bi se Albanija prije trebala ugledati u Tajland."

Sličnosti se vide naime, tek na drugi pogled, pojašnjava Gray. Na koncu konca, radi se o tome da se uzme odgovarajući uzor i utvrdi na koji se način najučinkovitije investira i koju se finacijsku politiku treba provoditi.

Dio ove studije bavi se ulaganjima u javni sektor: infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo i mirovinsko osiguranje. Svima je potrebna dobra infrastruktura i dobre ceste, kao i pouzdana opskrba električnom strujom. Istočno-europske zemlje su u tom području nakon pada komunizma učinile dobre korake i deset - dvadeset godina od toga imale velike koristi. No u međuvremenu infrakstruktura više ne odgovara razini prihoda. Na primejr - premalo je novaca za održavanje oprskrbe električne energije. U tom se slučaju teba provoditi učinkovita politika, naglašava Gray:

"Potrebne su primjerene cijene struje kojima se može pokriti troškove opskrbe energije, a te se cijene treba moći naplatiti od potrošača. Uz to treba izbjegavati gubitak električne energije prilikom transporta."

To sve zvuči vrlo jednostavno i logično, ali to je čista suprotnost od socijalističke prakse. No promjene se isplate, jer se na taj način može uštedjeti 5-10 posto bruto nacionalnog proizvoda. Te su se reforme u Gruziji već pokazale kao vrlo uspješne, slično kao i u Armeniji.

Usporedbe sustava obrazovanja i zdravstva

U sustavu obrazovanja pokazalo se da u Koreji učenici postižu dobre rezuzltati i to u razredima s velikim brojem učenika. To ne mora značiti da se dobri rezultati postižu kad u učionici sjedi 40 učenika, kako bi se smanjili troškovi obrazovanja, no presudan je dobar odnos između nastavnika i učenika, a vlada u planiranju obrazovnog sustava treba uvažavati demografsku situaciju u svojoj zemlji. U Bugarskoj se na primjer nije smanjio broj nastavnika, iako se broj učenika drastično smanjio.

U zdravstvu se također mogu vidjeti slični problemi koji muče zemlje Jugoistočne Europe kao i zemlje Centralne Azije. Brojne bolnice, velik broj liječnika koji su loše plaćeni i dugi boravak pacijenata u bolnicama - sve to predstavlja veliko opterećenje za državnu blagajnu. Što su građani neke zemlje u boljem zdravstvenog stanju to je bolje gospodarstvo te zemlje. Za neke bi zemlje bilo puno bolje da više novaca ulažu u zdravstveni sustav. Troškovi u zdravstvu se mogu reducirati ako se uvede manje bolnica, manje liječnika koji su bolje plaćeni i skrati boravak pacijenata u bolnicama.

Kako osigurati mirovine?

U zemljama Jugoistočne Europe veliki problem predstavlja sustav mirovinskog osiguranja, nagalašava Cheryl Gray: " Socijalizam je svima jamčio visoke penzije i gotovo je svatko imao zaposlenje, što znači da su se građani te zemlje navikli na to da imaju mirovine i da relativno rano odlaze u penziju."

Još je uvijek uobičajeno da muškarci odlaze sa 62, a žene s 55 godina u mirovinu. To predstavlja sve veći problem jer ljudi sve dulje žive. Izlaz iz te situacije predstavlja manje zajamčenih mirovina, ukidanje starosne dobi za odlazak u mirovinu i stvaranje novih dodatnih izvora za financiranje troškova u starosti. Za zemlje sa srednjom razinom prihoda to znači zadržati mirovinski sustav koji se zasniva na dotadašnjim prihodima. U drugim zemljama potrebno je uvesti osnovnu zajamčenu mirovinu kako bi se izbjeglo siromaštvo u starosti.

Preporuka Svjetske banke koja vrijedi za sve ispitane zemlje glasi: državna sredstva koristiti učinkovitije i s jasnijim ciljevima jer se uložena sredstva jedino na taj način mogu pozitivno odraziti na gospodarski razvoj zemlje. Bogate si zemlje mogu priuštiti da se za društvene investicije izdvaja 50 posto nacionalnog bruto proizvoda, no za siromašnije zemlje to ne vrijedi.

Svjetska banka izvlači pozitivnu bilancu ispitivanja u jugoistočnim i srednjeazijskim zemljama jer su tamo već provedene brojne reforme. Rezultati istraživanja Svjetske banke trebali bi tim zemljama pomoći da lakše krenu putem blagostanja i napretka.