Četvrt Chelsea u srcu Manhattana je poznata po svojim brojnim galerijama i posljednjih godina je postala središte kulturne scene New Yorka. Između 10th i 11th Avenue i 22th i 25th Street su smještene i najpoznatije galerije suvremene umjetnosti, poput Gagosian Gallery, Zach Feuer ili Fischbach.

Kao što je to već uobičajeno, mnoge od njih su smještene u bivšim industrijskim halama - i naravno, mnoge su smještene u prizemlju. To se pokazalo kobno dok je nedavno istočnom obalom SAD divljao uragan Sandy. Galerije su poplavljene, umjetnine uništene, a ovih dana galeristi i po ulicama slažu ostatke svoje zbirke kako bi se osušile - i kako bi mogli procijeniti štetu koja je nastala.

Umjetnine, knjige i inventar se suši gdje se može

A ona je, bez sumnje, ogromna: u Chelseu svoju podružnicu imaju i mnogi njemački galeristi svjetskog glasa, a jedan od njih je i Leo Koenig. On je bio dovoljno oprezan da fundus svoje galerije pravovremeno smjesti na prvi kat zgrade u kojoj je smještena njegova galerija, ali to ne znači da ovih dana nema pune ruke posla. Jer izložbeni prostor je praktično potpuno uništen: "To nije bila čista, izvorska voda koja je došla ovdje. To je bila mješavina morske vode, dizela i kanalizacije grada New Yorka. Protiv ostataka se možete boriti samo kemijom, a ona nakon tjedan dana, prodire baš svuda", objašnjava Koenig.

Borba sa vodom za - opstanak

Mnoge galerije se zato sad moraju boriti za opstanak. Većina galerista je pravodobno osigurala umjetnine koje je izlagala, ali te police osiguranja ne sadrže i štetu koja je nastala u prostoru galerije. Osiguranje zidova, podova i instalacija koje su uništene u uraganu bi koštalo mnogo novaca i mnogi galeristi suvremene umjetnosti si ga nisu mogli priuštiti.

Nitko nije slutio razornu moć uragana Sandy

Niti njemački galerist Koenig nije sklopio takvu policu osiguranja: "Niti mi, niti većina galerista nisu bila osigurana od poplave. Guverner Andrew Cuomo je Sandy proglasio 'super-olujom' i to nam ostavlja nadu da ćemo dobiti nekakvu odštetu. Ali to će biti teška borba." U toj borbi Koenig nije siguran da će sve njegove kolege iz susjedstva uspjeti preživjeti: "Moji neposredni susjedi-galerije si jedva mogu priuštiti potpunu sanaciju prostora. Ako oni ubrzo ne dobiju pomoć, bit će tijesno za njihov opstanak."

Pomoć već stiže - ali za sada još ne novčana. U čitavoj četvrti su baš svi zasukali rukave: galeristi, umjetnici, kolekcionari i susjedi, pomažu iznijeti umjetnine i namještaj iz galerija, farbaju zidove i postavljaju nove podove. Svi stanovnici pomažu koliko mogu, tako da i njemački galeristi priznaju kako "ne nedostaje dragovoljne radne snage". Galerist David Zwirner koji u New Yorku nudi djela njemačkih umjetnika poput Nea Raucha i Daniela Richtera se na svojoj web-stranici zahvalio susjedima: "Dirnuti smo pomoći koja nam stiže, ne samo od naših umjetnika, nego i od čitave umjetničke scene."

Jedina utjeha galeristima jest neviđena solidarnost i spremnost na pomoć

U pomoć je požurio i Klaus Biesenbach, kurator Museum of Modern Art. Zajedno sa čitavim nizom umjetnika među kojima je i Marina Abramović, Doug Aitken i Francis Alys je pokrenuo čitav niz projekata za pomoć unesrećenim galeristima. Samo zahvaljujući toj neviđenoj solidarnosti se u Chelsea, tek nešto više od tjedan dana nakon katastrofe, gotovo vratila normalnost. Ali mnoga djela su nepovratno uništena.