1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Uloga plemenskih boraca u borbi protiv IS

Bjern Blaške / mm21. oktobar 2014.

U borbi protiv „Islamske države“ u Iraku Amerikanci neće slati kopnene jedinice. Umesto toga, Vašington se uzda u Kurde, iračku vojsku i – plemenske borce. Sto hiljada tih boraca ranije su bili na platnom spisku SAD

https://p.dw.com/p/1DZ3Y
Sunnitische Kämpfer in Tikrit
Foto: picture-alliance/dpa

Irak, sredinom juna: uski kanal južno od grada Kirkuka označava granicu između kurdskih pešmerga-milicija i boraca ISIS-a – kako se teroristička organizacija „Islamska država“ tada još zvala. Preko kanala pruža se most. Izbeglice ga prelaze kako bi pobegle pod zaštitu Kurda. U suprotnom smeru ne prelazi niko.

To područje s druge strane kanala je zabranjena zona. Svako ko se usudi da tamo pređe, a ne pripada džihadistima ili njihovim saveznicima, u opasnosti je da bude ubijen.

Stvarni vladari su bili borci Sahve

Nakon što su Sjedinjene Američke Države 2003. svrgle Sadama Huseina s vlasti, stranci su samo kratko vreme mogli da se manje-više sigurno kreću u regionu s druge strane mosta – između 2007. i 2010. godine. Tada su Amerikanci tu još bili okupatori. Iako područje s one strane kanala nisu kontrolisali, kao što to nije ni iračka vlast šiitskog šefa vlade Nurija al Malikija odnosno njegova vojska koju je američka armija pokušavala da formira. Kontrolu nije imala ni iračka Al Kaida, prethodnik terorističke organizacije IS.

DW 60 Jahre Irak Saddam Hussein Statue 09.04.2003
Nakon pada Sadama Huseina Amerikanci su vodili glavnu reč u Iraku, a prednost su davali šiitimaFoto: picture alliance/AP Photo

Stvarni vladari na području južno od Kirkuka, pa sve do Bagdada, bili su ljudi poput Abu Saifa. On je zbog toga 2008. Za malo ubijen: nalazio se u jednom konvoju koji je napao bombaš-samoubica. Ali Abu Saif je preživeo.

Godinu dana kasnije sedeo je na crvenoj, plastičnoj stolici, na svom imanju koje podseća na južnoameričku hacijendu. Jedan rukav njegovog crnog odela je iglom bio pričvršćen na ramenu. Teško dišući, pričao je: „Američki vojnici odveli su me u bazu u Baladu. U bolnici mi je amputirana leva ruka ispod podlaktice. Operisan sam više puta – na gušterači, plućima i levoj nozi koja je bila povređena.“

Verovatno je da je Al Kaida planirala ubistvo Abu Saifa, jer on je bio vodeći čovek Sahve – što znači „buđenje“. Iza tog imena krije se neka vrsta građanske policije – milicije sunitsko-arapskih plemena u Iraku. Oni su prilično brzo nakon pada Sadama Huseina osetili pritisak Al Kaide. Kao organizacija-prethodnik „Islamske države“, Al Kaida je još tada nameravala da u Iraku uspostavi kalifat. Taj cilj, džihadisti su pokušavali da postignu pomoću samoubilačkih napada.

Al Kaida je kupovala sunitske borce...

Vršili su napade protiv „američkih okupatorskih jedinica“, što je za mnoge sunite bio dovoljan povod da im se priključe. Za njih je ta borba bila pravedan otpor protiv Amerikanaca i to iz više razloga: vlada u Vašingtonu prednost je davala šiitima, kao najjačoj grupi stanovništva. Suniti, koji su pod njihovim bratom po veri Sadamom Huseinom, uživali privilegije, gurnuti su tako u zapećak.

Pored toga, mnogi suniti smatrali su da im je ugrožena egzistencija: među sunitima je bilo mnogo oficira koji su, raspuštanjem iračke vojske nakon pada Sadama Huseina, dobili otkaze. Al Kaida u Iraku je jednostavno novcem kupila te bivše vojne zvaničnike i tako dobila obučene profesionalce.

Abu Saif je, naprotiv, 2009. tvrdio da su on i njegov klan od više hiljada boraca, na čijem je on bio čelu – nevini. Govorio je da se niko od njih nikada nije borio protiv Amerikanaca: „Da, imali smo kontakta sa islamistima, ali nismo sarađivali. Terorističke grupe su regrutovale ljude koji su bili izolovani od sopstvenih plemena.“

Početkom 2005. pojedini plemenski vladari sunitskih Arapa u Iraku više nisu hteli da trpe aktivnosti Al Kaide; neki od njih su u Al Kaidi videli pre svega organizaciju koja im konkuriše kada je u pitanju krijumčarenje i druge nezakonite radnje. Borci tih, prema Al Kaidi protivnički nastrojenih klanova u provinciji Anbar, udružili su se protiv džihadista. Tako je rođena Sahva.

...a Amerikanci su ih kupovali nazad

Bio je to uspešan model – kako su to ubrzo uvideli Amerikanci. Od septembra 2006. oni su prihvatili tu građansku policiju i započeli da predstavnike plemena, zajedno s njihovim borcima, doslovno kupuju nazad. Samo tri godine kasnije, kada je Abu Saif vladao na području koje danas kontroliše IS, više od 100.000 ljudi nalazilo se na platnom spisku SAD. „Svaki borac dobija po 300.000 iračkih dinara“, potvrdio je tada Abu Saif.

Trista hiljada iračkih dinara – to je tada bilo oko 230 evra. Sjedinjene Američke Države uložile su mnogo novca u borbu protiv Al Kaide u Iraku – i to je bio uspešan koncept. Al Kaidina uporišta, poput gradova Ramadi i Faludža, dugo su bila čista od džihadista, kao i područje južno od Kirkuka koje je kontrolisao Abu Saif.

Sahva milicije nisu integrisane u vojsku...

Ubrzo nakon toga, pojavili su se čak i planovi američke administracije da milicija Sahva bude integrisana u iračke snage bezbednosti zato što je američka vojska donela odluku da se do kraja 2011. povuče iz Iraka. Abu Saif je na to gledao sa optimizmom: „Povlačenje će za sobom ostaviti rupu u bezbednosnom sistemu. Iračka vojska neće moći da je popuni i upravo zbog toga će Sahva ostati važna. Mi smo deo sistema bezbednosti i spremni smo na to da branimo našu zemlju.“

Irak Gewalt Ramadi Falluja Islamisten Militanten Al Qaida Al Kaida
Teroristi Al Kaide su bivše oficire-sunite iz iračke vojske jednostavno „kupovali“Foto: Reuters

Ali ubrzo je usledilo otrežnjenje. Borci Sahve nikada nisu integrisani u iračke bezbednosne strukture. Tadašnji šiitski šef vlade Maliki obustavio je isplate sunitskim plemenskim šefovima. Posledica toga bila je da su se neki borci Sahve ponovo okrenuli Al Kaidi, a zatim i njenoj naslednici, „Islamskoj državi“.

...a sada bi ipak trebalo da se bore protiv IS

Na iračkoj televiziji se o „ponovnom buđenju“ Sahve, nakon okončanja Malikijeve vladavine, odjednom ponovno živo raspravlja. Za to vreme postavlja se pitanje da li je koncept ponovno probuđene Sahve sprovodljiv? Hoće li sunitska plemena ponovo moći da budu kupljena? U nekim regionima Iraka to bi moglo da uspe – možda je to jednostavno samo pitanje cene.

Abu Saif, koji je pre šest godina izgubio ruku u napadu, bi izgleda ponovno bio deo toga – ukoliko je još živ i ako ga zbog njegovog tadašnjeg angažmana teroristi IS već nisu ubili. Ne zna se šta se sa njim dogodilo. Njegov stari broj telefona više ne funkcioniše, a njegovo područje na kojem je nekada vladao, s one strane kanala, koji južno od Kirkuka kao demarkaciona linija danas deli kurdske milicije od IS – ostaje, za sada, nedostupno.