U avion samo sa punom baterijom

DW: Mobilni telefoni ili laptop računari s praznim baterijama uskoro će biti zabranjeni na letovima za SAD. Koja je svrha ovakve odluke?

Tim van Beveren: Slično pravilo je već na snazi. Često se dešava da službenici zamole putnike da uključe svoje elektronske uređaje kako bi provjerili da li oni zaista rade. Obično im putnici odgovore da je baterija prazna i tu nastaje problem, jer onda službenici u obezbjeđenju ne mogu da testiraju da li je uređaj možda lažan, a baterija napravljena od plastičnog eksploziva, ili je sve bezbjedno. Tako da putnici moraju omogućiti službeniku da se uvjeri da li njihovi uređaji rade regularno. Ako postoji i najmanja sumnja u to, uređaji se mogu dodatno provjeravati.

Šta to znači za putnike? Treba li da brinem šta će se desiti s mojim mobilnim telefonom na bezbjednosnoj provjeri?

Ako ja sad, na primjer, hoću da ponesem ajfon ili ajped sa sobom u avion kako bih gledao film ili čitao novine, moram da imam i odgovarajući punjač za taj uređaj, jer ako se nađem na letu za SAD, baterija će se sigurno isprazniti do kraja leta. Onda prilikom ček-ina ponovo moram da prođem bezbjednosnu provjeru i ako baterija nije napunjena, rizikujem da ostanem bez svog uređaja.

To znači: Ponesite punjače, ukoliko je moguće i one koje možete da koristite u avionu. Međutim, tu se javlja drugi problem. Ne postoji na svakom letu mogućnost napajanja. To se obično nalazi na letovima biznis klase ili, čak, prve klase, i vi ne možete pretpostaviti da svuda možete koristiti struju. Tako da, koliko mogu da primjetim, postoji samo jedna opcija: prođem bezbjednosnu provjeru, trknem do najbliže pošte i pošaljem uređaj samom sebi. Ovo naravno zavisi od toga koliko imam vremena na raspolaganju. Ali, cijela procedura će sigurno će izazvati brojne frustracije među putnicima.

SAD strahuju i od mogućeg eksploziva u mobilnim telefonima. Koliko je to veliki rizik?

Dovoljno je da u kritičnom trenutku napravim jednu rupu u trupu aviona da bih ugrozio bezbjednost letjelice i putnika. To je moguće učiniti uz pomoć vrlo male količine eksploziva, koja može da stane čak i u ajfon ako, na primjer, izvadite bateriju. U mobilnom telefonu koji radi nema mjesta za eksploziv.

Mogu li Amerikanci tako jednostavno da utvrđuju bezbjednosne mjere na interkontinentalinim aerodromima?

Zavisi od toga gdje je let. Na međunarodnim letovima, bezbjednosne agencije blisko sarađuju. Pretpostavlja se da će Amerika insistirati na tome. Ali, aerodromi su obavezni da odmah implementiraju nove mjere. U suprotnom, ugrožene države će jednostavno zabraniti slijetanje. To je takođe njihovo suvereno pravo.

Već nekoliko godina oštri objekti i tečnosti nisu dozvoljeni u avionu, sada i prazne baterije. Kakve još bezbjednosne provjere možemo očekivati u budućnosti?

To zavisi od toga šta su obavještajne agencije u stanju da otkriju. Rezervacije letova u SAD se već provjeravaju. Ne možete putovati tamo bez prethodnog odobrenja. Takođe, uobičajena praksa je da koriste i skener za tijelo, za razliku od detektora metala koji se koriste u Njemačkoj. Ali dok god se suočavamo s prijetnjama od terorističkih napada, stvari će se kretati dalje u ovom pravcu.

Izraelci su takođe veoma uspješni u sprovođenju bezbjednosnih provjera. Za razliku od Njemačke, gdje se ljudi proizvoljno biraju, izraelske bezbjednosne snage su odlično obučene. To je sistem sam dokazao. Iako je to trenutno jedna od najugroženijih aviolinija, izraelski El Ah nikada nije bio žrtva napada. Sigurno nešto možemo naučiti i iz njihovog primjera. Ali, sumnjam da se to može primijeniti na naše službenike obezbjeđenja, jer oni nisu policajci, već radnici koji ne primaju ni minimalac.

Tim van Beveren je radio kao novinar za tehnologiju i avijaciju i kao konsultant za pitanja aviobezbjednosti.