1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Tužiti Gardijan zbog pomaganja teroristima“

31. oktobar 2013.

Britanski premijer je zapretio listu Gardijan nakon njegovih otkrića o aktivnostima američke tajne službe NSA. Stručnjaci kažu da je malo verovatno da se nešto slično desi i u Nemačkoj.

https://p.dw.com/p/1A9F9
Foto: Reuters/Suzanne Plunkett

Izgleda da britanska vlada pouzdano zna razliku između dobra i zla: obaveštajne službe rade sve da spreče terorizam – a ko god da otkrije informacije o njihovom radu je državni neprijatelj. To je bila poruka koju je britanski premijer Dejvid Kameron poslao u parlamentu u ponedeljak – da bi mediji trebalo da se pripaze: „Ako oni ne pokažu određenu društvenu odgovornost, vladi će biti veoma teško da stoji po strani i ne radi ništa.“

Ovo se posebno odnosilo na dnevni list Gardijan, koji je Kameron optužio da je i dalje nastavio da objavljuje osetljiv materijal, umesto da ga uništi, kao što je obećano. Novinar Gardijana Glen Grinvald bio je taj kojem je Edvard Snouden dao informacije o tajnoj službi NSA, a Gardijan je bio prvi list koji je objavio prve izveštaje.

„Nemoguće u Nemačkoj“

Ovakvu pretnju šefa vlade bilo bi nemoguće zamisliti u Nemačkoj, kaže novinar Hans Lejendeker. On radi za Zidojče cajtung, list koji je objavio Snoudenova otkrića u Nemačkoj. Lejendeker priznaje da političari uvek pokušavaju da utiču na medijsko izveštavanje, ali da obično to rade odmah nakon objavljivanja spornog članka i to tako što prete da neće više davati informacije tom listu, ni zvanične, a ni nezvanične. On kaže da veći problem nastaje kada se izveštava o skandalima u svetu biznisa. „Često se dešava da pre objavljivanja stignu pretnje sudskim sporovima od advokata.“

EU-Gipfel in Brüssel 24.10.2013
Kameronu su čuveni "državni interesi" važniji od slobode medijaFoto: Reuters

Javni servisi (kao što je Dojče Vele) su naročito u opasnosti, kaže Majkl Rediske iz nemačkog ogranka Reportera bez granica. To je tako, jer ovim medijima upravljaju odbori koje čine predstavnici društvenih grupa, a među njima i političari i ministri. Međutim, kako kaže Rediske, nemački mediji se „veoma uspešno brane od političkog uticaja“ i podseća na slučaj bivšeg predsednika Nemačke Kristijana Vulfa. Vulf je pozvao urednika lista Bild i pretnjama pokušao da spreči objavljivanje izveštaja o sumnjivom kreditu koji je uzeo. Ovaj list je objavio čak i taj telefonski razgovor, čime je otvorena „afera Vulf“. Na kraju je predsednik morao da napusti funkciju. Po Rediskeovim rečima, na svaki pokušaj da se utiče na novinare u Nemačkoj gleda se kao na skandal. „To se političarima obija o glavu.“

Britanija: Državna bezbednost na prvom mestu

Nije Kameron jedini koji je kritikovao Gardijan – i drugi mediji su napadali ovaj list. Dejli mejl je nazvao Gardijan „listom koji pomaže britanskim neprijateljima“. Tabloid San je prihvatio predlog konzervativaca i na naslovnu stranicu stavio naslov „Tužiti Gardijan zbog pomaganja teroristima“. Radiske vidi razliku između Velike Britanije i drugih evropskih zemalja. „Ova zemlja se oseća manje bezbedno, kao saveznik Sjedinjenih država i nakon terorističkih napada u londonskom metrou, tako da, u odnosu na slobodu, ljudi daju veći prioritet bezbednosti.“

Što se tiče Nemačke, kako Rediske ističe, postoje dobri istorijski razlozi zbog kojih izrazi poput „interesi države“ i „državne tajne“ nailaze na sumnjičavost, pošto su ovi izrazi zloupotrebljavani za vreme vladavine nacista.

Autorke: Redžina Mening / Nevena Cukućan
Odg. urednik: Nemanja Rujević