Tko je bio Vincent van Gogh?
Prerano preminuli genij, ludi samoubojica, slikar suncokreta: sve su to klišeji vezani uz ovog velikog nizozemskog slikara. Ove godine se obilježava 125. godišnjica njegove smrti.
Mračni predznak
Vincent van Gogh rođen je 30. ožujka 1853. Ime dobiva po bratu koji je preminuo točno godinu dana ranije. Imao je petero braće i sestara. Sa svojim četiri godine mlađim bratom Theom redovito se dopisivao. Vincentov otac je bio protestantski svećenik. Svoje djetinjstvo opisao je kao "mračno i hladno".
Crna ovca obitelji
Vincent je za svoju obitelj bio vječni gubitnik. Od svakog posla koji bi započinjao, bilo da je radio kao trgovac umjetninama, pomorski časnik ili propovjednik, odustajao bi vrlo brzo. 1879. se seli u belgijsku rudarsku regiju Borinage. Ondje pokušava ostvariti svoj san. Iznajmljuje stan kod jedne obitelji u Cuesmesu i živi u siromaštvu.
Dohvatio se olovke
Nevolje rudara ostavljaju dubok dojam na Vincenta van Gogha. Dapače, on se identificira s ljudima koji rade u Borinageu, rudarskom bazenu u Belgiji. On je svoje lice obojao u crno kako bi bio jedan od njih. Na kraju se ipak hvata olovke i ovjekovječuje živote sirotih ljudi na svojim crtežima.
U dubinama zemlje
Danas su od nekadašnjih rudnika u Borinageu preostale još samo ruševine. Jedan vagon podsjeća na mračnu prošlost. Vincent van Gogh se ovdje spuštao na dubinu od 700 metara kako bi osjetio težinu života rudara. Svom bratu Theu je pisao kako su ga šokirali uski hodnici i tama koja dolje vlada.
Rani radovi u Nizozemskoj
Nakon što je boravio na raznim mjestima, odlazi u Neunen. Vraća se ponizno roditeljima koji ga nerado primaju u kuću. U Neunenu ostaje dvije godine: od 1883. do 1885. Slika u još tamnijim bojama polja i seljake kako rade. Slika bez ikakvog uljepšavanja, čak i običan krumpir.
Jednostavnost motiva
U Nuenenu, koji je danas predgrađe velikog grada Eindhovena, radovao se svom jednostavnom životu. Kao temu otkriva tkanje, ali i jednostavnu i minimalističku arhitekturu, tipičnu za Nuenen. Za sliku "Ljudi koji jedu krumpir" cijele je zime izrađivao skice sve dok ju nije konačno završio.
Priroda i seljaci
Njegovi radovi su prepuni tuge. Pojedini likovi su izgledali kao da imaju anatomsku grešku. U Nuenenu je imao i takav luksuz da je imao vlastiti atelje. Iza ograde pored obiteljske kuće (na fotografiji) vidi se jednostavna šupa u kojoj su nastali i "Ljudi koji jedu krumpir". On slika po jednu sliku dnevno.
Francuska kao inspiracija
Nitko nije mogao slutiti da će od ovog slikara jednog dana postati jedan od najznačajnih umjetnika svijeta. Nakon očeve smrti Vincent napušta Nuenen. S "Ljudima koji jedu krumpir" u prtljazi seli se u Antwerpen, a potom i na kratko u Pariz. Smješta se skromno u jednu sobu, uz financijsku podršku svog brata, dok se nije i potpuno preselio kod njega.
Eksperimentiranje s bojama
U veljači 1888. napušta Pariz i odlazi na jug - u potrazi za svjetlom. U svakodnevnoj analizi stvaralaštva svojih francuskih kolega na Van Goghovim slikama dolazi do eksplozije boja: crveno, žuto, ljubičasto, zeleno, plavo... Kombinira komplementarne kontraste boja te izražajne linije i površine.
Van Gogh i dalje živi...
U godini u kojoj se prisjećamo Van Gogha - "125 godina inspiracije" - 30 institucija radi na zajedničkom projektu. U Nizozemskoj su u fokusu njegovi rani radovi i njihov utjecaj na druge umjetnike. U francuskim gradovima St. Remy, Arles i Auvers sur Oise, gdje se 1890. ubio u 37. godini života, sve se vrti oko Vincenta van Gogha kao čovjeka.