Telekom šikanira radnike i u BiH?

Prijetnje, ponižavanja, neumjerene šale - sindikati kritikuju međunarodni koncern Telekom i njegov odnos prema radnicima, prenosi list Die Welt:

"Zaposleni u njemačkoj kompaniji Telekom rade u "atmosferi koja liči na pretis-lonac". Oni se trude da ispune radne norme koje su jedva dostižne", stoji u izvještaju međunarodnog sindikata UNI Global Union. Pri tome se sindikat poziva na jednu anketu koja je provedena među radnicima Telekoma u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Češkoj, Grčkoj, Rumuniji i SAD. (Njemački Telekom je u BiH aktivan preko firme Hrvatski Telekom koji ima dio vlasništva u HT Mostar - op. a.) Radnici tako u anketi navode kako su izloženi "prijetnjama, šikaniranju i ponižavanjima". Skoro polovina radnika vjeruje kako koncern ciljano obučava šefove kako da se bore protiv sindikata. 67 procenata radnika kaže da se njihovi pretpostavljeni negativno izjašnjavaju o radu sindikata.

Radnici se najčešće žale na stres i strah na poslu. Neki od njih su opisali da su čak bili izloženi agresivnom ponašanju. U samom Telekomu odbacuju navode sindikalne ankete. U ovoj firmi su i sami sproveli anketu. U tom ispitivanju više od 70 odsto radnika je izjavilo kako je zadovoljno svojim poslodavcem, a isti toliki procenat ispitanika je izjavio kako bi ovog poslodavca preporučili i drugim radnicima", stoji u listu Die Welt.

Nacionalnost? Pesimista.

Isti list donosi i opširan članak novinara Hannesa Steina koji se u Čikagu sastao sa Aleksandrom Hemonom, piscem koji je rođen u Sarajevu, a koji danas živi i radi u tom gradu u SAD-u i piše na engleskom. U Njemačkoj iz štampe upravo izlazi njegov roman "Knjiga mog života". Die Welt prenosi:

Koje sam nacionalnosti? Ja sam pesimista - kaže Aleksandar Hemon. Prije 13 godina iz štampe je izašao prvi njegov roman u SAD. Kritičari su ga obasuli konfetima pozitivnih pridjeva, a pohvale ne prestaju ni danas. U Njemačkoj iz štampe uskoro izlazi "Knjiga mog života". Ovo nije klasični roman nego neka vrsta autobiografije. Nevjerovatno komična, nevjerovatno tragična, otkačena i čudesna, puna rečenica za koje bi neki drugi manje talentovani pisci žrtvovali svoju desnu ruku. Knjiga počinje pokušajem ubistva, kada je Hemon kao mali dječak pokušao da ubije svoju sestru. Djelo završava smrću njegove kćerke Izabele, koja je podlegla teškoj bolesti. On drži malo tijelo u naručju i ljubi kćerki prstiće na nogama. "Iako se savršeno dobro sjećam svakog detalja tog događaja, još uvijek ne mogu sebi da predstavim da se odista odigrao", kaže Hemon.

Kako razgovarati sa ocem o tome kako je izgubio dijete? Nikako. Stojimo pred vratima njegovog biroa. Ipak, čim smo ušli u njegov biro, ne govorimo više o književnosti, nego o fudbalu. Jedno ironično poglavlje njegove knjige ima naslov: "Kad bi Bog postojao, sigurno bi bio dobar srednji vezni", piše Die Welt.

Balkanu je potrebno strpljenje

Dugogodišnji dopisnik austrijskog ORF-a sa Balkana, Christian Wehrschütz, objavio je knjigu o tom dijelu Evrope, o čemu piše i austrijski portal Nachrichten:

Jugoslavija je umrla dva puta, piše Wehrschütz. Prvi puta tokom rata, a drugi put tokom privredne krize 2008. godine, koja nije pogodila samo slabije države, nego i Sloveniju za koju se činilo da privredno nije ranjiva. Region je time teško uzdrman i na vidjelo su izašle slabosti privrednih struktura u Sloveniji i Hrvatskoj, koje se ubrajaju u privredno jače države regiona. Osim sa problemom lošeg bankarskog sektora i padom privrednog razvoja, ove dvije države se suočavaju i sa sve starijim stanovništvom. U Hrvatskoj i Sloveniji na jednog radnika dolazi jedan penzioner. Loša privredna situacija je izazvala egzodus desetina hiljada ljudi.

Etnički konflikti iz balkanskih ratova, koji su izazvani nacionalističkom i izolacionističkom politikom Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana i postali na neki način državne doktrine, danas više žive u politici nego u realnom životu. Čak i u Vukovaru, gdje se lokalni političari opiru tome da se u gradu postave dvojezične table, suživot funkcioniše bolje nego što politika želi da vjeruje. Stoga bi Balkanu trebalo dati vremena. U Austriji je više od 40 godina trajalo dok su ljudi postali spremni da se suoče sa zločinima nacističkog režima. Balkanski ratovi su tek dva desetljeća iza nas", prenosi portal Nachrichten riječi austrijskog dopisnika.

Autor: Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer