1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Težak život na severu Kosova

25. novembar 2013.

Mitrovica je grad podeljen na pola: Srbi žive na severu, Albanci na jugu. Uoči drugog kruga lokalnih izbora reporter Dojče velea obišao je taj grad. Kako izgleda Kosovska Mitrovica iz vizure stranca?

https://p.dw.com/p/1AOK0
Foto: Bojan Slavkovic

U vreme socijalističke Jugoslavije, Mitrovica je bila veoma napredan grad. Ogromni rudnik Trepča u predgrađu bio je jedan od najvećih industrijskih kompleksa u zemlji, dok je sama Mitrovica bila dom Albanaca, Srba, Bošnjaka, Turaka i drugih manjina.

Danas je ime tog grada sinonim za razdvojenost. Reka Ibar postala je de fakto granica otkako se 1999. godine rat na Kosovu završio, razdvajajući većinsku albansku populaciju u južnom delu od srpske u severnoj Mitrovici.

Pre nedelju dana (u nedelju 17.11), glasači u severnoj Mitrovici izašli su na ponovljene izbore, organizovane nakon nasilja i zastrašivanja koji su osujetili izbore u gradu održane početkom meseca. Ti izbori bili su ključni za Briselski sporazum, koji su Srbija i Kosovo potpisali u aprilu. Ali većina od oko 20.000 etničkih Srba u severnoj Mitrovici oprezni su kada je reč o bilo promeni.

„Ogromna većina ljudi je protiv bilo kakvih prisnijih veza sa Prištinom“, kaže Oliver Ivanović, kandidat za gradonačelnika severne Mitrovice, koji je osvojio dovoljno glasova da učestvuje u drugom krugu izbora 1. decembra. „Priština je tamo. Niko ne potcenjuje tu činjenicu. Mi smo deo Kosova dokle god je Kosovo deo Srbije.”

Otpor Srba

Oliver Ivanović, kandidat za gradonačelnika Severne Mitrovice
Oliver Ivanović, kandidat za gradonačelnika Severne MitroviceFoto: Bojan Slavkovic

Kao i država Srbija, ogromna većina od 40.000 Srba iz četiri opštine sa severa odbija da prizna nezavisnost Kosova, koja je jednostrano proglašena 2008. „Nijedan Srbin ne priznaje nezavisnost Kosova“, kaže Ivanović. „Moramo da živimo sa tom činjenicom, koja nije prijatna. Ipak, pošto alternative nema, Srbi neće otići odavde.“

Tokom prethodnih 14 godina, severno Kosovo razvija se izolovano od ostatka zemlje. Okolo vijore srpske zastave, a natpisi na ćirilici i na engleskom poručuju „Ovo je Srbija“. Sistem paralelnih struktura koji finansira Beograd, obezbeđuje sve: od škola, preko zdravstva, do sudstva.

Međutim, skoro decenija i po izolacije uzela je svoj danak. Automobili, od kojih mnogi nemaju ni registarske tablice, zatrpavaju trotoare. Uz slabu vladavinu prava, cveta unosna ilegalna trgovina – od prodaje goriva do vatrenog oružja.

„Doneti zakon i red na ulice znači popraviti ulice i parkinge“, kaže Ivanović. „Naša borba za unapređenje zakona i reda počinje od parkinga. Morate da pokažete ljudima da se stvari ovde menjaju. Da se Mitrovica menja.“

„Drugačiji ljudi različitih kultura

Podela grada imala je ogromnu socijalnu cenu, kaže Siniša koji nije želeo da se njegovo prezime objavi. „Pre rata, grad je bio dobro organizovan. Nakon podele nama je ostala samo opšta bolnica. Svi drugi objekti – dva stadiona, sportska hala, zdravstveni centar, železnička stanica – sve je ostalo na jugu.“

Ipak, Siniša ne želi da se stvari vrate na staro, na vreme pre konflikta. „Ne želim da budem integrisan. Zadovoljan sam svojim životom ovde. Da, moje komšije mogu da dođu, možemo da sarađujemo i poslujemo zajedno, ali kada padne noć, oni odlaze da spavaju u svom delu grada. Oni su drugačiji ljudi, iz druge kulture.“

Trgovina predstavlja najbolju priliku za spajanje Srba i Albanaca, kaže Nial Ardil, bivši predavač na univerzitetu u severnoj Mitrovici, koji je nedavno završio svoju studiju o privatnom sektoru u severnom Kosovu. „Poslovna zajednica mnogo je naprednija od političke“, kaže on, dok stoji pored glavnog mosta koji povezuje severnu i južnu Mitrovicu. Ogromni nasip od zemlje i kamena blokira most još od 2011. godine, kada je kosovska policija pokušala da preuzme kontrolu nad graničnim prelazom.

Sećanja na rat još uvek žive
Sećanja na rat još uvek živeFoto: Bojan Slavkovic

Ljudi nemaju para

Oko 30 procenata kompanija sa severa, trguje sa ostatkom Kosova. Ipak, voleli bi da se to duplira. „Otkrili smo da kompanije koje trguju sa jugom zaista i profitiraju“, kaže Ardil. Glavna prepreka nije politika, već kapacitet. „Ima mnogo procedura koje su zastarele. Na to bi trebalo da se gleda sa tačke gledišta ulagača, kao i sa gledišta međunarodnog donatora.“

U mešovitom delu severne Mitrovice, u Bošnjačkoj mahali, vlasnik lokalne radnje, Artan Maksuni, Turčin, žali se da najveći problem za njegov posao sa prodajom odeće leži u široj ekonomiji. „Ekonomska situacija na Kosovu je loša. Veoma loša“, kaže on. „Svuda na Kosovu je loše, ne samo u Mitrovici. Ali u Mitrovici je posebno loše. Srbi kupuju bez problema, ali ljudi nemaju novca.“

„Pa oni su normalni!“

Prošavši pored italijanskog policajca koji čuva stražu na mostu preko Ibra, u albanskom, južnom delu Mitrovice srećemo Afreditu Sulju. Ona je izvršna direktorka nevladine organizacije „Izgradnja zajednice u Mitrovici“ i pokušava da održava uzajamne veze u podeljenom gradu. „U julu smo doveli četrdesetoro dece na zajedničke aktivnosti: njih dvadesetoro sa severa i dvadesetoro sa juga“, seća se Sulja. „Njihova prva uzajamna reakcija kada su se upoznali bilaje , 'Vau, pa oni su normalni!' Pošto već dugo nisu imali kontakata jedni sa drugima, počeli su da misle da oni drugi nisu ljudi.“

Ipak, u podeljenom gradu, stvaranje veza je lakše nego njihovo održavanje. „Oni nemaju svakodnevni kontakt jedni sa drugima. U tome je naš nedostatak. Moraćemo češće da prelazimo most.“

Autor: Peter Geoghegan, Mitrovica / Nevena Cukućan
Odgovorni urednik: Ivan Đerković