1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Teška borba protiv dečije prostitucije

Roksana Izabel Duer10. mart 2015.

Seksualni turizam, dečja prostitucija i trgovina ljudima su na Filipinima tesno međusobno povezani. Mafija koja drži ilegalne barove sa mladim prostitutkama podmićuje policiju i gotovo neometano radi.

https://p.dw.com/p/1Ene6
Philippinen Rotlichtviertel von Manila
Foto: DW/R.I. Duerr

Leilane sanja o poslu stjuardese – visoko iznad oblaka. Možda joj je tako lakše da zaboravi ludilo na zemlji. Još pre dve godine – sada joj je 18 – za nju je normalan život, sa odlascima u školu, druženjem sa prijateljima i krovom nad glavom, bio nezamisliv. A o budućnosti ne sme ni da razmišlja.

Tada ona nije išla u školu, već u bar – to je bilo njeno radno mesto, a istovremeno i dom. Sa 14 godina počela je da radi u baru u Olongapu severno od Manile, kao „zabavljačica“. Kada se pomene ta reč, pogled joj se smrkne. Turisti iz SAD, Australije, Evrope, Japana i Koreje – svi oni su želeli da ih u baru noću zabavljaju maloletne devojke. Ali, Leilane ne voli da priča o tome i radije gleda u budućnost. Ova mlada žena nastoji da potisne bezbrojna poniženja koja je doživela kao seksualna robinja.

Filipini su – pored Tajlanda, Indonezije i Malezije – veliko žarište prostitucije dece i maloletnika. U mnogim filipinskim gradovima, seksualni turizam je sveprisutan i služi kao najunosniji izvor prihoda organizovanog kriminala. U prostituciju je tamo umešano oko 800.000 ljudi; prema procenama Unicefa, svake godine se u prostituciju uključi oko 100.000 dece. Ona potiču iz favela ili sa sela. Kad padnu šaka svodnicima, upadaju u vrzino kolo siromaštva i beznađa.

Philippinen Rotlichtviertel von Manila
Svuda prisutna prostitucijaFoto: DW/R.I. Duerr

Problemi sa krivičnim gonjenjem

Leilane je imala sreće. Organizacija za zaštitu dece PREDA je, u saradnji sa filipinskim istražnim organima, pre dve godine izvršila raciju u baru u kome je ova devojka radila za bedan dnevni džeparac. Američki vlasnik bara i njegova poslovna partnerka, jedna filipinska svodnica, uhapšeni su i čekaju da im u Manili počne suđenje.

No, na Filipinima je privođenje takvih ljudi pravdi izuzetak a ne pravilo. „Barovi obično plaćaju mito policiji i ništa se ne desi“, kaže otac Šaj Kulen koji već više od 40 godina vodi organizaciju PREDA na periferiji grada Olongapoa. Ovaj irski misionar je za svoju neumornu borbu protiv trgovine decom i prostitucije već više puta predložen za Nobelovu nagradu za mir.

Iako je prostitucija na Filipinima zvanično ilegalna, krivično gonjenje odgovornih je retka pojava. Vlasti u mnogim mestima primaju mito i ne čine ništa kako bi osujetile rad mnogih ilegalnih karaoke-barova i noćnih klubova. Reč je o simbiozi korupcije i prostitucije koja omogućava da ilegalni posao cveta.

„Gradovi greha“

Philippinen Katastrophengebiet Provinz Leyte nach Taifun "Haiyan"
Nakon prirodnih katastrofa, recimo kao nakon tajfuna „Hajan“, trgovina ljudima rasteFoto: DW/R.I. Duerr

Odgovornost za sve to dobrim delom snosi i američka vojska koja je decenijama bila prisutna na tom području. Milioni američkih vojnika su prošli kroz vojne baze kao što su „Sabik bej“ ili „Klark er bejz“ – čiji su satelitski gradovi kao što su Olongapo ili Angeles služili vojnicima kao „centri za odmor i rekreaciju“. Oni su i danas gotovo potpuno zavisni od seksualne industrije, iako su dve pomenute američke baze zatvorene još 1991. godine: povlačenje američkih trupa nije promenilo scenario – promenila se samo klijentela. Taj region je postao meka seksualnog turizma.

Žene koje kao prostitutke dobiju neželjenu decu, u društvu su u pravilu stigmatizovane – baš kao i ta deca. Jer, i decu čeka ista sudbina. Siromaštvo koje nasleđuju ih tera u prostituciju. Čitave generacije su zarobljene u sistemu seksualne industrije.

Posebno su ugrožene devojke i žene na područjima pogođenim prirodnim katastrofama – takvi su, recimo, regioni koje je opustošio tajfun „Hajan“. „Kredibilni svedoci prenose da trgovci ljudima u takvim regionima za vreme evakuacije ciljano traže nove mlade devojke, otimaju siročad, ili nude mladim ženama posao koji direktno vodi i komercijalnu seksualnu eksploataciju“, kaže otac Šaj. Opasnost je velika zbog toga što žrtve prirodnih katastrofa ostaju bez ičega. Bez posla i krova nad glavom, one su potpuno zavisne od dobrovoljnih priloga. Prihvataju sve moguće ponude za posao iz čistog očajanja.

„Pogledaj – uspela sam!“

Socijalna radnica Marlin Kapio (33) inkognito se kreće po crvenim četvrtima i barovima na kriznim područjima. Ona radi za organizaciju PREDA i pokušava da spase mlade devojke bede i poniženja. Tako je našla i Leilane i uspela da je izvuče iz mreže prostitucije.

Philippinen Rotlichtviertel von Manila
U zloglasnoj ulici Burgos u manili rade mnoge „zabavljačice“Foto: DW/R.I. Duerr

Marlin Kapio je kao devojčica i sama bila primorana na prostituciju. Kao tinejdžerku, spasao je otac Šaj. Dobila je stipendiju, završila studije i sada se i sama stara o deci ulice. Pokrenula je nekoliko stotine krivičnih postupaka protiv pedofila i širom sveta drži predavanja o svom radu. U aprilu će govori i u američkom Kongresu. U Nemačkoj je nenadano postala poznata tako što je na osnovu njene životne priče snimljena jedna epizoda najpoznatije domaće kriminalističke serije „Tatort“ (Mesto zločina).

Marlin je i veliki uzor za Leilane. „Prihvatam sopstvenu prošlost i želela bih da budem uzor za ove mlade devojke. Pogledaj – uspela sam“, kaže sa žarom u oku. Kakav savet želi da uputi takvim devojkama? Posle malo oklevanja, kaže: „Slušajte svoje roditelje i pazite dobro u školi. To je veoma važno... Nikada ne pokušavajte da radite u baru. Takvo iskustvo uništava ljudsko dostojanstvo.“