1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video
U žarištu
Rat u Ukrajini

Talijanski film "Srce u jami" krivotvori povijest

Petra Martić16. veljače 2005

10. veljače u Italiji je od prošle godine državni praznik - Dan sjećanja na egzil Talijana iz Istre, Dalmacije i Slovenskog primorja. Ove godine, njegovo je obilježavanje pratilo i prikazivanje filma "Srce u jami", redatelja Alberta Negrina, koji tematizira povijesne događaje s kraja II. svjetskog rata. Film je prikazan na prvom programu državne televizije i odmah je izazvao niz kontroverzi, i to zbog načina na koji problematizira slučaj takozvanih "fojbi" - jama u koje su slovenski partizani navodno bacali brojne ubijene Talijane tijekom njihovog povlačenja s područja Istre i Slovenskog primorja.

https://p.dw.com/p/9ZHj
Film "Srce u jami" prvi je put prikazan na kongresu Nacionalnog saveza, stranke talijanskog ministra vanjskih poslova Finija
Film "Srce u jami" prvi je put prikazan na kongresu Nacionalnog saveza, stranke talijanskog ministra vanjskih poslova FinijaFoto: AP

Prema brojnim mišljenjima, riječ je o političkoj propagandi aktualne vlade desnog centra u Italiji, budući da film krivotvori istinu o tom razdoblju, te ne spominje stvarni karakter talijanske vlasti na tom području od 1918. do 1943. S mišljenjem da se radi o propagandi i to lošoj, slaže se i povjesničar i novinar Giacomo Scotti, koji već 47 godina živi i radi u Rijeci. Film "Srce u jami" naziva socrealističkim, ali što je puno gore, kaže, taj film falsificira povijest. Scotti kaže kako nepristrani talijanski i svjetski povjesničari broj stradalih u fojbama u Istri i Sloveniji procjenjuju na 570:"I oni koji sada traže da se kazne ljudi koji su to radili, govore o 10 000 ljudi bačenih u jame, a neki spominju i brojku od 20 000. Te brojke i te laži vrijeđaju same žrtve. S druge strane, zaboravljaju da su ti isti fašisti išli kao prethodnica Nijemcima od sela do sela - tako je u Istri ubijeno oko 5000 civila a 17 000 ljudi je deportirano u Trst, u Auschwitz i druge logore i jako malo od tih ljudi se vratilo. Uglavnom, čak i ako su se htjeli osvetiti, već su se tada osvetili s tisuću ubijenih civila za jednog ubijenog njihovog vojnika." Isto tako, smatra Scotti, u ovom se filmu falsificira i brojka esula, talijanskih iseljenika: "Stanovništvo tih krajeva brojilo je sve skupa 500 000 ljudi. Ako znamo da je većina, 80 posto Slovenaca i Hrvata ostala, ako znamo da nakon 60 godina u ovim krajevima i danas živi 35 000 Talijana, te ako je istinita brojka od 350 000 Talijana koji su otišli, onda bi ovi krajevi sada bili posve nenaseljeni." Scotti dodaje da se u filmu navodi i još jedna neistina - naime, nisu svi esuli bili isključivo Talijani. Među njima je bilo najmanje 40 tisuća Hrvata.

Novinar riječkog lista "La voce del popolo", Luciano Giuricin, ovaj film također smatra propagandom talijanske desnice. Kako kaže, čak i da se radi o fikciji, ona je miljama daleko od ikakve veze s realnošću, te dodaje:"Ovo je politička akcija desnice i bivših drugova talijanskih fašista koji su danas prerasli u Nacionalni savez. Nastavljaju s propagandom i to loše izvedenom. Ako se želi raditi povijesni film, u tome moraju sudjelovati povjesničari a ne propagandisti." Giuricin dodaje da je film i u samoj Italiji, među građanima naišao na veliko neodobravanje:" I ljevica, ali i pisci, filozofi i građani, svi su ustali i kritizirali ovaj film koji je toliko loš, nategnut i jednostavno ne odgovara realnosti." - zaključio je Luciano Giuricin.