1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Svađa petlova umesto ekonomske politike

Bernd Rigert25. oktobar 2014.

Štedeti ili trošiti? Ta rasprava među državama članicama evrozone ostala je bez epiloga i posle samita u Briselu. Sada bi nova Evropska komisija trebalo da predloži rešenje. Komentar Bernda Rigerta.

https://p.dw.com/p/1Dc11
Symbolbild Haushalt
Foto: picture alliance/dpa

Mnoge države EU mogle bi da se ugledaju na baltičku Estoniju. Ta zemlja ima senzacionalno nizak nivo duga, skoro da ne mora da plaća visoke kamate za pozajmice. Istovremeno, Estonija je usmerena na digitalnu privredu i beleži jednu od najvećih stopi investicija u EU. Čudo? Ne. Estonci su uspeli da se iščupaju iz krize tek uz konsekventnu štednju i nekoliko teških godina za građane. Naravno da ova država kao bivša sovjetska republika i mlada članica EU ima potpuno drugačije uslove nego prezadužene zemlje poput Francuske i Italije, ali možda Pariz i Rim mogu da prepišu makar deo recepta iz Talina. To je recimo mogao da bude dobar način da se otpočne samit u Briselu. Nažalost, taj samit je prošao u atmosferi zapenjene svađe.

Dva velika tabora u EU skinula su bele plišane rukavice. Južne krizne zemlje traže više državnih investicija, više vremena za otplatu novih dugova i strukturne deficite. Severne države okupljene oko Nemačke pozivaju na savesno pridržavanje budžetskih pravila, istrajavaju na izjednačenim budžetima i odbijaju državnu intervenciju u privredu kroz investicije. Ovom svađom nikako se neće podići poverenje potencijalnih investitora koji sada ne znaju kakvu privrednu politiku u evrozoni da očekuju.

Pomalo nesrećno se po liniji fronta, između dva rova, kretao predsednik Evropske centralne banke Mario Dragi koji očajnički pokušava da kupi vreme plasmanom jeftinog novca, što je maltene u sivoj zoni njegove nadležnosti. Dragi, međutim, i sam vidi da ni najniže kamate i najavljeni otkup bezvrednih obveznica nisu podstakli banke da daju više kredita – čak ni u zemljama gde je nezaposlenost ogromna. Dragi je upozorio šefove država i vlada da je krajnje vreme za nekakvu zajedničku ekonomsku politiku i reforme koje će umiriti finansijska tržišta. Nakon finansijske i dužničke krize, evrozona sada beleži krizu konjukture. Postoji opasnost da se dugogodišnja stagnacija produbi kolapsom cena.

Ništa konkretno

Predsednik Centralne banke upozorio je da je njegova institucija odigrala gotovo sve adute – i da je sada politika na potezu. Dragi je tražio i jedno i drugo – i više investicija i konsolidaciju državnih budžeta. Pogledajte Estoniju. Ali lideri država nisu uspeli da iskristališu konkretne mere. Savezna kancelarka Angela Merkel ostaje pri svome: nema novih dugova. Italijanski kolega Mateo Renci insistira na više trošenja i investicija, koje bi, da je po njegovom, došle iz zajedničkog novčanika poput kišobrana za spas evra. Na kraju su, nemajući kuda, okupljeni zadužili novog predsednika Evropske komisije Žan-Kloda Junkera da predloži paket investicija od 300 milijardi evra. On je ionako to još ranije najavio. Odakle će doći te pare i u šta će biti uložene – o tome još niko nema pojma.

Deutsche Welle Bernd Riegert
Bernd Rigert iz briselskog studija DW

Jadni učinci samita dodatno su uniženi mangupskim ponašanjem dvojice premijera. Renci je galamio kako njega nije briga šta Evropska komisija misli o italijanskom budžetu koji će on, bez obzira na pridike, sprovesti. Britanski premijer Dejvid Kameron je, sav crven od besa, rekao da neće plaćati cehove Evropske unije. To je, naravno, pravna nebuloza, međutim Kameronu je važnije da svojim pokroviteljskim istupima sakupi još koji poen kod evroskeptičnih Britanaca. Renci i Kameron grade svoj imidž na uštrb EU – kancelarki Merkel se na to oteo jedan ironični osmeh. Pravi problemi su za sada gurnuti pod tepih. Ništa od verodostojne privredne politike evrozone.

Jedino što valja i što je dogovoreno je da pomoć u borbi protiv ebole bude podignuta za 400 miliona evra – sada će iznositi jednu milijardu. Ali ni tu nismo saznali odakle će doći novac. Makar kod ove teme je kancelarka bila odlučna da treba trošiti: Ebola je prioritet, a Nemačka je spremna da plati i više ako bude neophodno, rekla je Merkelova. Malo je kasno to shvatila, ali barem je sada odlučna.