Stoljetna tradicija Pravoslavne crkve u Austriji

„Mislim da dosta Austrijanaca još nije upoznalo pravoslavnu crkvu, barem ne onako kako bi trebalo da je upoznaju. Mada se mora reći da su veoma tolerantni i da mi ovdje živimo u slozi jedni pored drugih. Ali ako bi oni više upoznali pravoslavlje, mislim da bi se njime i oduševili“, tvrdi Aleksandrus Galanis, nakon što je obavio molitvu i upalio svijeću u Hramu vaskrsenja Hristovog, srpskoj pravoslavnoj crkvi u drugom bečkom okrugu. Alaksandrus živi svega nekoliko ulica od ove crkve i često je posjećuje, a ono što ga privlači pravoslavlju jeste, kako kaže, originalnost hrišćanstva.

„Kada se ulazi u pravoslavnu crkvu, osjeti se taj pravi hrišćanski duh. Druga stvar su ta pravoslavna srdačnost, duhovnost i ta meditacija u molitvi. To je izvorno i originalno hrišćanstvo. U katoličkoj ili protestantskoj crkvi to izgleda kao da je napušteno i modifikovano, a pravoslavlje je sačuvalo te stare korjene. Meni lično bilo bi drago kada bi o tome više znali i moju austrijski sugrađani“, priča Aleksandrus, čiji je otac porijeklom iz Grčke, a majka iz Srbije.

Prisutnost u javnosti

No, tu i tamo za pravoslavlje se zanima i poneki Austrijanac, dodaje Dragoslav Dobojnica, koji u ovom hramu prodaje, svijeće, ikone i knjige. „Pa dolaze, traže knjige i časopise, znači da ih zanima. Iako je to mali broj ljudi, ipak postoji neko interesovanje. Ima i naših koji su ovdje rođeni i ne znaju ćirilicu, pa onda traže nešto na njemačkom jeziku ili barem na latinici“, priča Dobojnica.

Među časoposima koji se mogu dobiti u ovom hramu odnedavno se nalazi i besplatno crkveno glasilo „Orthodoxe Kirchenzeitung“. Ova publikacija od jeseni izlazi na njemačkom jeziku i u njoj se mogu dobiti sve informacije o aktivnostima Pravoslavne crkvi u Austriji.

Te informacije namjenjene su kako domicilnom, većinski katoličkom stanovništvu koje se zanima za pravoslavlje, tako i članovima različitih pravoslavnih dijasporskih zajednica u Austriji, objašnjava Mihailo Popović, historičar na Austrijskoj akademiji nauka, i sekretar austrijskog metropolita Arsenijusa, sa stolicom u Beču.

„U Austriji imamo nekoliko zajednica iz različitih zemalja, koje podliježu različitim pravoslavnim jurisdikcijama. Ovdje žive grčki, srpski, ruski, gruzijski, bugarski, rumunski i sirijski pravoslavci. Ideja je bila da se uspostavi jedna zajednička publikacija, u kojoj bi se prikazivalo sve što se dešava u pojedinim zajednicama. Časopis izlazi na njemačkom jeziku, kako te informacije ne bi bile dostupne samo jednoj zajednici, već svima, pa tako i austrijskoj javnosti. Smatramo da je dobro da što više ljudi poznaje strukturu pravoslavne zajednice u Austriji, koji praznici se kada i zašto slave i gdje se može doći do dodatnih informacija“ objašnjava Popović.

Predstavljanje austrijskom društvu

Ova prezentacijska platforma o povijesti pravoslavlja i današnjim društvenim aktivnostima zajednice, pokrenuta je u saradnji sa Austrijskim sekretarom za integraciju, Sebastianom Kurzom, te Bečkim integracijskim fondom. Popović smatra da je znanje domicilnog stanovništva o pravoslavlju dosta široko, jer je pravoslavlje, kako navodi, integralni dio austrijskog društva još od vremena Austro-Ugarske monarhije. Pravoslavna crkva, takođe, intenzivno sarađuje sa katoličkom crkvom, te organizuje razna dešavanja na koja se pozivaju svi građani, bilo da je rječ o dobrotvornim ili kulturnim manifestacijama. A i to je, kaže Popović, jedan od načina da se pravoslavlje predstavi austrijskom društvu.

„Još jedan od načina jeste na primjer i proslava Vaskrsa. To slavlje se dijelom dešava u javnom prostoru, ispred crkve. Ljudi to vide, pitaju se šta se dešava i onda dolaze do informacija i tako upoznaju pravoslavlje. U Austriji takođe djeluje ortodoksna biskupska konferencija, koja se bavi raznim temama sa kojima ide u javnost - briga o bolesnima, bogoslužba u zatvorima, religijska nastava u školama itd. Sve to je dio te višestrane komunikacije sa svim austrijskim građanima“, kaže Popović.

Pravoslavlje u Austriji ima dugu povijest

Sredinom 17. stoljeća trgovci iz tadašnjeg Osmanskog carstva dovozili su robu u Beč, a među njima su se nalazili i pravoslavci iz raznih zemalja Jugoistočne Evrope. Neki od njih ovdje su se vremenom trajno nastanili i izgrađene su dvije pravoslavne opštine. Obje su bile grčke jurisdikcije - grčka zajednica Svetog Georga i grčka zajednica Svetog trojstva – čije se dvije crkve sve do danas nalaze u užem centru Beča. Danas ovaj grad broji gotovo petnaest pravoslavnih bogomolja, bilo da je riječ o crkvama ili kapelama, a procjenjuje se da u cijeloj Austriji danas živi 400.000 do 500.000 pravoslavaca različitih jurisdikcija.

O svemu ovome, bilo bi važno informisati i austrijsku javnost, smatra i Aleksandrus Galanis, koji je neznanjem njegovih sugrađana o pravoslavlju, nekada znao biti šokiran. „Pa kad se samo sjetim kako su me u školi pitali da li mi vjerujemo u Boga i da li jedemo svinjsko meso! Mnogi o tome, dakle, nemaju pojma i mislim da je i ovaj časopis, kao i sve druge aktivnosti Pravoslavne crkve u Austriji, jako pozitivna i važna stvar.“

Autor: Emir Numanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić