1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Steffi Faber u raljama selefizma

Faruk Šabanović28. mart 2015

Steffi je sa 15 godina konvertirala na islam. Do selefijske scene je došla preko Facebooka. Namjeravala se boriti u Afganistanu. Odbacili je jer nije htjela potpuno da se pokrije.

https://p.dw.com/p/1ExCq
Foto: DW/F. Sabanovic

Steffi Faber se danas, sa svojih 25 godina, bori da uhvati korak sa normalnim životnim tokovima iz kojih je ispala postavši dio neoselefijske scene u Njemačkoj. Naime, Steffi je samo prije dvije godine prezirala demokratiju, Zapad i vladavinu prava. Njen ideal je bio da se žrtvuje za islam i da se na tom putu sa puškom u ruci bori u afganistanskim bespućima…

Sa 15 godina konvertirala na islam

Steffi je, naravno pod drugim imenom, koje ne želi da otkriva iz sigurnosti za svoju porodicu, rođena u Krefeldu. Ona je, zahvaljujući baki i djedu, odrasla u skladu sa kršćanskom tradicijom. Zajedno su redovno posjećivali crkvu i bili aktivni sudionici života svoje lokalne kršćanske zajednice.

„Odrasla sam u čistoj kršćanskoj tradiciji. U crkvi sam pomagala tokom pričesti, a tri godine sam bila aktivna u služenju svetih misa. Poslije smrti djeda i bake dvije godine sam živjela potpuno lišena religije, takoreći slobodno“, pripovijeda Steffi.

No, onda se dogodilo to da se jednostavno i iznenada, priča ona dalje, u njoj pojavila potreba da upozna islam.

„Ne znam kako se to dogodilo i ne mogu to objasniti. Nisam imala prijatelja muslimana, nisam znala, niti sam prije toga čitala bilo šta o islamu. Ta ideja me jednostavno nije popuštala“, kaže Steffi.

Steffi Faber ne otkriva identitet iz sigurnosti za svoju porodicu
Steffi Faber ne otkriva identitet iz sigurnosti za svoju porodicuFoto: DW/F. Sabanovic

Steffi se obratila kćerki marokanskog imama i već naredne sedmice je posjetila džamiju, gdje je ubrzo počela učiti arapski jezik i osnove islama. To su bili, ističe ona, veoma umjereni i liberalni muslimani. Steffi je dosta vremena provodila u toj zajednici družeći se sa svojom školskom kolegicom, imamovom kćerkom. No, oni su nakon pola godine odselili, a i ona se nedugo za tim preselila u drugi grad.

Selefijski matrix

Steffi je tokom narednih godina nastavila sa praktikovanjem islama i htjela je što je moguće bolje upoznati tu religiju. Stoga je upisala online studij islama privatne škole u Brauenschweigu. No, ona tada nije znala da je njen osnivač kontroverzni imam Muhamed Ciftci.

Uporedo sa studijem je putem svog Facebook profila došla u kontakt sa brojnim drugim muslimanima.

„Na svojoj listi prijatelja imala sam oko 100 osoba. Među njima je bilo dosta muslimana različitog profila. Jednostavno nisam pravila razlike među njima. Sa mnogim od njih sam se dopisivala. Facebook postovi nekih osoba sa kojima sam kontaktirala bili su usmjereni propagiranju džihada“, prisjeća se ona.

Steffi je tako, bez da je imala formiran odnos o tome, počela pregledati na profilima postavljene vide snimke i druge sadržaje.

„Nisam to smatrala ničim lošim. Iz dana u dan sam sve više slušala islamom inspirisane pjese, tzv. našide. Sve više sam postajala poklonik te vrste pjesama. Čak sam i sama počela pisati našide. Jednostavno sam, bez da sam bila članica neke organzacije, postala sljedbenik i istomišljenik nekih svojih prijatelja“.

„Htjela sam ratovati“

Neki od tih napjeva bili su tzv. džihadistički našidi. Poruke u njima su bile usmjerene animiranju za učešće u svetom ratu i veličanju nagrade nakon šehidske smrti. Oni su bili ilustrovani prizorima rata, stradanja muslimana i brojnim drugim sadržajima koji su na one koji ih slušaju imale sugestivno djelovanje. Jednostavno i postepeno se, kako kaže Steffi, upadne u tu ideologiju koja ti potpuno promijeni život.

[No title]

Nju je čak i muž, koji je praktikovao umjereni i liberalni islam, upozoravao da je otišla predaleko i da bi zbog toga mogla imati problema sa zakonom, ali se ona nije obazirala na njegove riječi.

„U tom raspoloženju i zanosu sam oko pola godine razmišljala o tome da odem u neku od ratnih zona, kao što je Afganistan. Često su mi ljudi sa kojima sam o tome razgovarala govorili da tamo kao žena mogu pomoći ranjenima, u kuhinji i čuvanju djece. Ja se nisam mogla identifikovati sa tom tipično ženskom ulogom u društvu. Ja sam htjela ratovati. Neki su mi pak govorili da se tamo trebam udati za mudžahedina kako bih dosegla još veći nivo nagrade u dženetu (raju). Bilo je različitih priča...“, objašnjava ona.

Odbacivanjem do otrežnjanja

Steffi je u tom svom religijskom zanosu svim bićem htjela postati dio organizacije „Milet Ibrahim“, čije djelovanje će ubrzo biti zabranjeno na teritoriji Njemačke.

„Bila sam na jednoj od manifestacija u organizaciji 'Milet Ibrahima'. Meni su se obratile njene članice. Sve one su bile potpuno pokrivene. Ja sam također imala maramu na glavi. One su od mene, kao preduslov da budem aktivna članica te organizacije, zahtjevale da se i ja potpuno pokrijem i da mi se ne vide, lice, oči i ruke. Ja se s tim nisam mogla identifikovati.“

Poslije toga je doživjela svojevrstan mobing. Mnogi od tih ljudi su je jednostavno izbrisali sa liste prijatelja na Facebooku, prebacivali su joj da je protiv nošenja marame, da je špijun tajne službe i mnogo toga drugog.

„To je za mene bio veliki udarac, jer sam željela pripadati najužem članstvu tog udruženja. Poslije toga sam sama sebi počela postavljati pitanja o onome šta sam stvarno htjela od islama itd. Tada je počeo i proces mog distanciranja od neoselefijske ideologije. To je trajalo skoro pola godine“, prisjeća se ona..

U međuvremenu je zbog sadržaja i aktivnosti na njenom profilu na Facebooku postala meta policijske istrage.

Povratak u realnost

Steffi kaže da danas nema nikakve veze sa ideologiju koja je doskora okupirala njene misli i dovela je do toga da se skoro posve bila isključila iz njemačke svakodnevice. Ona sada ponovo uspostavlja te pokidane niti sa prosječnim životnim potrebama u zemlji u kojoj je rođena: nastavila je dalje da se obrazuje, brine se za porodicu i nerijetko učestvuje na predavanjima na temu selefizma, na kojima, najčešće studentima ili učenicima srednjih škola, priča o svemu što se sa njom događalo dok je slijedila tu ideologiju.

Steffi je i dalje muslimanka ali svoju religiju, kako kaže, praktikuje kod kuće.
Steffi je i dalje muslimanka ali svoju religiju, kako kaže, praktikuje kod kuće.Foto: DW/F. Sabanovic

Njena životna priča našla je mjesto i u knjizi Thorstena Gehalda Schneidersa „Selefizam u Njemačkoj“ koja je bjavljena krajem prošle godine. Narednih dana će, kaže, imati intervju i sa novinarima jednog velikog francuskog lista.

„Želim poslati poruku drugim ljudima kako bi im pomogla da budu oprezni. Tada sam bila takoreći u tunelu i moji svjetonazori bili su potpuno izmanipulisani i ograničeni. Trebalo mi je šest mjeseci da se potpuno distanciram i riješim svega toga. Ja sam i danas muslimanka, ali svoju religiju praktikujem kod kuće i ne želim biti dio bilo kakve zajednice. To je dio moje zaštite od onoga kroz šta sam prošla.“