1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Političke i gasne igre na Balkanu

Nemanja Rujević12. jun 2015.

Ako ne bude pomaka u Makedoniji, EU bi dovela u pitanje svoj najuspešniji spoljnopolitički instrument – politiku proširenja – i prekršila obećanje dato u Solunu 2003, piše štampa. Tema su i gasne igre na Balkanu.

https://p.dw.com/p/1Fg3n
Johannes Hahn in Skopje
Foto: MIA

Svi mehanizmi kojima raspolaže Evropska unija u slučaju Makedonije odavno su iscrpljeni – u opasnosti je evropsko obećanje dato toj zemlji, piše dopisnica za Balkan Adelhajd Velfl u komentaru za bečki list Standard. Povod su propali razgovori evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana (naslovna fotografija) sa makedonskim liderima pred podnošenje izveštaja o napretku zemlje krajem juna.

U komentaru dalje piše: „Ako se narednih dana ne pronađe rešenje – biće već prekasno. Onda Makedonija neće dobiti preporuku da otpočne pristupne pregovore sa EU. Unija će, dakle, pustiti tu državu niz vodu. To bi odgovaralo onima u EU koji ne žele proširenje i odbijaju angažman u jugoistočnoj Evropi. Autoritarnoj vladi u Skoplju ionako je svejedno. Ipak, definitivnim odbacivanjem evropskog puta porastao bi stepen nesigurnosti i nasilja. Evropska unija dovela bi u pitanje svoj najuspešniji spoljnopolitički instrument – politiku proširenja – i prekršila obećanje dato u Solunu 2003. godine, naime da je budućnost Zapadnog Balkana u EU.

Još gore: Brisel bi razočarao milione ljudi koji još uvek veruju u reformsku moć EU i u njoj vide jedinu nadu za demokratizaciju svojih zemalja. Moguće da je građane EU baš briga za te nade. Ali bilo bi neodgovorno ostaviti na cedilu ljude na jugoistoku Evrope jer destabilizacija na Balkanu znači i destabilizaciju EU. Očigledno su mehanizmi kojima raspolaže Evropska komisija na Balkanu davno iscrpljeni. Metodi su zakazali. Potrebno je da evropske države otvore oči i razviju nove metode. Recimo, vlastodršcima u Makedoniji ili BiH ne bi bilo svejedno ako bi vizna liberalizacija bila dovedena u pitanje – jer tada bi imali i građane protiv sebe.“

Türkei Gazprom Pipeline
Foto: picture-alliance/dpa

Marksistički list Junge velt takođe se bavi regionom kroz pitanje Turskog toka na kojem će se, kako se navodi, staviti na probu „vazalna odanost“ članica i kandidata za EU prema Zapadu. Turski tok je „u suprotnosti sa geopolitičkim interesima SAD. Vašington svim sredstvima želi da za sebe veže zemlje Balkana – pogotovo Grčku. Torpedira se čak i naznaka saradnje sa Rusijom. Najnovija žrtva takve politike bila je Makedonija. Jer makedonski premijer Nikola Gruevski nije hteo da podrži zapadne sankcije protiv Rusije, a u martu je najavio da bi njegova zemlja učestvovala u projektu Turski tok. A onda je u bivšoj jugoslovenskoj republici došlo do političkih napetosti“, piše berlinski dnevnik.

Dodaje se da je Gruevski na kraju poklekao pod „pritiskom Zapada“ kada je rekao da se Makedonija neće priključiti Turskom toku protiv volje Vašingtona i Brisela. Vesti iz Makedonije su dobro razumeli i u susednim zemljama, piše Junge velt, i tu navodi primer Srbije i najave premijera Vučića da će zemlja „diverzifikovati“ snabdevanje gasom. Navodi se da se možda radi o taktici Beograda da isposluje bolju cenu ruskog gasa koji trenutno plaća skuplje od Mađarske ili čak Ukrajine. Citira se Aleksandar Frolov iz ruskog Nacionalnog instituta za energiju koji je za ruski radio Sputnjik rekao da Srbija nema čemu da se nada od Prekojadranskog gasovoda jer su kapaciteti dovoljni tek da pokriju potrebe Turske, dok bi ostatak gasa ostao rezervisan za države EU poput Italije.

Junge velt zaključuje: „Srbija i Makedonija su ušle u ofsajd jednostranim okretanjem Zapadu. U međuvremenu je čak i među državama EU nastala jurnjava za priključivanje Turskom toku. Tako je slovački premijer Robert Fico tokom posete Moskvi početkom juna navodno predložio ruskom kolegi Dmitriju Medvedevu da se planirani gasovod Istočni prsten priključi na Turski tok. Cevi bi išle kroz Mađarsku, Rumuniju i Bugarsku – i zaobišle bi Srbiju i Makedoniju. Direktor ruskog Fonda za nacionalnu energetsku bezbednost Konstantin Simonov rekao je za Sputnjik da će ove dve zemlje morati da ponovo razmotre svoje pozicije. Trka za ruskim gasom je počela.“