S.O.S. za žablji pjev

Za nekoga je to noćna mora i jamstvo za nesanicu, za druge jedan od malobrojnih preostalih tragova prirode u ovim dijelovima zemaljske kugle. Kreket žaba u Njemačkoj je sve rjeđi. I to ne zato jer su ovi vodozemci iz nekog razloga utihnuli nego jednostavno zato što ih je sve manje. Močvarne površine se sve češće isušuju za potrebe poljoprivrede. Jedina utočišta su zaštićeni biotopi.

Prisutne još od ledenog doba

"Previše je kemije i poljoprivrednih strojeva. Zatim ispresijecanost krajolika cestama i prugama i nestanak prirodnih vlažnih predjela poput močvara i tresetišta", objašnjava biolog Norbert Schneeweiß zbog čega je u Njemačkoj sve rjeđi žablji pjev. U zaštićenom području Rhinluch je to drugačije. Ovdje je kreketanje žaba sveprisutno. Na ovih 240 hektara na sjeveroistoku Njemačke utočište nisu našle samo žabe nego i brojne zaštićene ptice poput bukavca. No žabe su glavni "stanari". "One su ovdje još od ledenog doba i doslovno su vladale ovim područjem dok čovjek prije 100-200 godine im nije počeo otimati ovo područje", objašnjava Norbert Schneeweiß, voditelj prirodnog parka. No žabe i mukači, kako se zove jedna podvrsta, su sve rjeđi. U Njemačkoj je preko 60 posto ovih životinja na listi ugroženih vrsta.

Dio prirodnog lanca

I zato je sve rjeđi i žablji pjev. Schneeweiß zastaje i osluškuje upravo jedan takav "koncert". "Radi se o crvenom mukaču. Oni ne vole vode s ribama i zato smo im ovdje uredili upravo jedno takvo jezero", objašnjava biolog. I ukazuje, gotovo usput, na to kako se u biti glasaju samo mužjaci. Naravno kako bi privukli ženke. Biolog Schneeweiß sve ovo priča s određenom dozom humora u glasu, ali ozbiljno dodaje: "Mnogi koji ne znaju za ove egzotične vrste uopće ne bi primijetili da one nestanu. No radi se o važnim karikama u biološkom lancu. Ako one nestanu, to sa sobom povlači mnoge druge posljedice". Jer vodozemcima se hrane mnoge druge životinje poput ptica ili gmazova.

Spašen pjev

Žabe su u međuvremenu postale i simbol za zaštitu prirode. U redovite rituale zaštitnika životinja tako spada i blokiranje prometnica na proljeće kada žabe napuštaju svoja zimska staništa u potrazi za partnerima. No najveći neprijatelj gatalinki, krastača, mukača i ostalih vodozemaca u općoj percepciji prihvaćenih kao žaba, nisu automobilske gume nego poljoprivreda. Ako i prežive sve humane utjecaje, žabe još uvijek čeka čitav niz prirodnih neprijatelja.

Jer vodozemci se ne nalaze na jelovniku samo roda i čaplja nego i lasica, ali u posljednje vrijeme i rakuna koji se velikom brzinom razmnožavaju u Njemačkoj. No, kako kaže Norbert Schneeweiß, prirodnim putem je žabe gotovo nemoguće istrijebiti. "U prirodi je gotovo nemoguće da jedna vrsta drugu istrijebi jer one uvijek stoje u nekoj vrsti dinamične ravnoteže. Prirodna selekcija nije opasna", zaključuje biolog. Barem u njegovom parku žablji kreket je siguran.