Socijalizacija kroz sport

Auta prolaze, radovi na ulici su u tijeku, svako malo se čuje zvono tramvaja - s uobičajenom uličnom bukom miješaju se i zvukovi lopti, koje udaraju od asfalt i od željezne ograde. Grupa mladih glasno uzvikuje komande. U sred stambenog naselja, nalazi se žila kucavica društvenog života - košarkaško igralište u kelnskom predgrađu Mülheimu.

"Ovo je stvarno dobro društvo za košarku", kaže Peter. Pri tome misli na udrugu "Körbe für Köln" - "koševi za Köln" i treninge koje ona organizuje. Ovaj 24-godišnjak, čiji je otac iz Ghane, igra ovdje već godinu dana. "Ovim putem sam prije išao na posao. Uvijek sam viđao ljude kako igraju i jedan dan sam pomislio - zašto nebi i ja? Ionako je igralište u blizini mog stana." Dva puta tjedno udruga u različitim dijelovima grada Kölna nudi djeci i mladima mogućnost da igraju košarku. To je sve besplatno i nije potrebno učlanjivanje u udrugu, kaže voditeljica projekta Sascha Luetkens.

Izgradnja povjerenja

"Socijalizacija kroz sport je u Njemačkoj rezervirana za srednji sloj društva. Oni koji nemaju novca za obrazovanje ili pak djeca s migrantskom pozadinom imaju drugačiju kulturu i različite životne uvjete. Njih je jako teško motivirati da se uključe u sportske kubove. Oni se ili ne usuđuju ili im je preskupo." No, zahvaljujući ovom projektu svatko se može uključiti i igrati košarku, atmosfera je opuštena i bitna je samo zabava. Cilj udruge je ponajprije privući mlade s nižom razinom obrazovanja, kaže Sascha Luetkens. "Učitelji i socijalni radnici često ističu da ne uspijevaju doprijeti do te ciljne grupe." No kroz sport vrlo brzo dolazi do zbližavanja i izgradnje povjerenja, kaže voditeljica programa. "Djeca se često povjeravaju vođama ekipa." Vođa ekipe u Köln-Mülheimu je Stefan Krogull - njegov nadimak: "Jackson". I sam je dolazio na treninge kad je bio mlađi, a sada već 11 godina vodi treninge, za što dobiva i simboličnu plaću: "Najvažnije je da se djeca međusobno poštuju, da nema svađa i da se njeguje pristojnost", naglašava on. "Ovdje se nitko ne smije osjećati izolirano ili isključeno".

Igrači sami odlučuju

Ovdje treninzi ne počinju trčanjem kao u regularnim klubovima - najprije se razmijeni nekoliko riječi, potom slijedi vježbanje šuta i utakmica može početi. Mladi igrači sami sastavljaju ekipe, na taj način uče da u jednoj ekipi mora biti i dobrih i loših igrača, kako bi ekipe bile izjednačene, a time i utakmica zanimljivija. Osim toga, igra se bez suca, igrači sami odlučuju, kada je bio faul, a kad nije. Na taj način uče da su pravila važna i da se moraju poštovati.

Ako nekad i dođe do razilaženja mišljena koristi se posebna vrsta komunikacije. "Postoji takozvani 'Trash talk', tako se to zove u košarci", kaže Peter. "To znači da s nekim raspravljaš, ali ga ne vrijeđaš." Skoro sva djeca i mladi, koji se skupljaju ovdje imaju problema u školi. "Puno stvari u svom životu nisam uspio posložiti. Onda su me opametili ljudi kao što je Jackson", kaže Peter.

Potraga za uzorima

Peter pri tome misli na to da nije završio srednju školu. Koliko je to važno zna i Stefan Krogull, koji ponosno priča o Duraku, 15-godišnjem dječaku iz Srbije, koji je imao problema u školi, jer nije znao jezik, za njega je samo sport bio važan. "Prednost je što na košarku dolaze i mladi koji su dobri učenici i koji studiraju. Oni često služe kao uzor, pa mogu reći: pogledaj Kevina i Artura, ako oni mogu studirati, možeš i ti."

Duraka i Petera to je očito motiviralo: "Škola je vrlo važna, jer ako je ne završiš, ne piše ti se dobro. Škola je uvijek na prvom mjestu", kaže Durak. Peter je, na nagovor Stefana, upisao večernju školu. Želja mu je upisati studij društvenih znanosti, sociologije.

Ostati na lopti čak i kada to nije lako - to je vrlo važna stavka koju mladi usvajaju na košarkaškom terenu. Trening se uvijek održava - po kiši, suncu i snijegu - tako djeca uče da je kontinuitet nešto pozitivno, što dovodi do uspjeha i daje samopouzdanja.

Autorica: Sarah Wiertz / Svjetlana Rezo

Odg. urednica: Jasmina Rose