Samo ovce dopuštaju da ih se prebrojava - popis u Njemačkoj

U same temelje zapadne civilizacije ugrađena je priča o jednom popisu stanovništva - biblijska priča. U evanđelju po Luki stoji da je po naredbi rimskog cara Augusta u provinciji Palestini trebao biti proveden popis. Svatko je morao ići u svoje rodno mjesto. Tako je i Josip zajedno sa svojom trudnom ženom Marijom krenuo iz Nazareta u Betlehem. Na putu su zastali da prenoće u jednoj štali, gdje im se rodilo dijete. Dali su mu ime Isus.

U to vrijeme su se naredbe vlasti izvršavale bez pogovora. U suvremenim državama je drugačije. Malo je koji potez njemačke vlade izazvao toliko protesta u zemlji kao popis stanovništva 1987. godine. Opsežnim upitnicima željele su se prikupiti infomacije o svemu i svačemu: od spola i starosne dobi ispitanika, do vrste obrazovanja, zaposlenja, visine primanja, veličine stana i puta na posao.

Protivnici popisa nisu vjerovali da će podaci ostati tajni

Dok je država svoju znatiželju opravdavala potrebom boljeg planiranja, protivnici popisa su govorili o totalitarnoj državi i prozirnim građanima kojima država zadire u privatnu sferu. Na čelo protivnika popisa stala je tada mlada stranka Zelenih. Njihov zastupnik u parlamentu, Christian Ströbele je u Bundestagu uzrujano upozoravao: "Novi zakon ne garantira da će podaci koji su prikupljeni ostati tajni, ja u to ne vjerujem!"

Posebno je veliki strah bio o mogućem korištenju prikupljenih podataka u policijske svrhe. Egon Hoeler, tadašnji predsjednik Statističkog ureda pokušao je te strahove raspršiti. "Nema razloga za takva strahovanja. Ustavni sud je jasno formulirao pravila koja zloupotrebu jasno isključuju," rekao je Hoeler.

Protivnike popisa to, međutim, nije moglo umiriti. Formirane su građanske inicijative protiv popisa, usprkos prijetnji visokim novčanim kaznama. Hiljade anketnih listova su demonstrativno bacane u stari papir. Jedna od preporuka je bila da se upitnici namjerno pogrešno ispunjavaju, a na stotine metara zapadne strane berlinskog zida su tapetirane neispunjenim anketnim listovima. Popis je na kraju obavljen. Koštao je ukupno preko milijardu njemačkih maraka, a o kvaliteti dobijanih podataka se mišljenja razilaze i danas.

Dolazeći popis većini nije sporan

Obrazlažući potrebu novog popisa sadašnji ministar unutarnjih poslova Wolfgang Schaeuble je rekao: "Ako planirate izgradnju infrastrukture, novih škola, ulica, bolnica, najvažnije je da znate koliko ljudi tu živi. Mi imamo preciznije podatke o broju domaćih životinja u zemlji."

Možda je on time aludirao na kampanju protivnika popisa iz 1987. godine provođene pod parolom: Samo ovce dopuštaju da ih se prebrojava. Sadašnji popis, međutim ne izaziva proteste: on će se ograničiti isključivo na osnovne podatke o stanovništvu, a velikim dijelom i neće biti stvarno proveden - većim dijelom samo će se podaci prošlog popisa usporediti sa aktuelnim podacima ureda za prijavu boravka.