Saharova nagrada za zaštitnika žena

Četvrtak, 25. listopada 2012.: nepoznata osoba, teško naoružana upada na posjed kongoanskog liječnika, u trenutku kada se on automobilom vraćao kući. Jedan od zaposlenika pokušao je liječnika upozoriti na opasnost i to ga je koštalo života. Doktor je izbjegao napad, i prošao bez ozljeda. Taj atentat do danas nije rasvijetljen. Meta napadača bio je Denis Mukwege, šef bolnice Panzi u istočnokongoanskom gradu Bukavu. On je specijalist za ginekologiju i svakoga dana liječi žene koje su bile žrtve seksualnog nasilja. Glasno diže glas protiv seksualnog zlostavljanja kao sredstva vođenja rata – angažman koji očigledno nekima nije odgovarao.

Za taj angažman sada je dobio nagradu Saharov, koju dodjeljuje Europski parlament. Šefovi zastupničkih grupa jednoglasno su izabrali Kongoanca, rekao je jučer predsjednik Europskog parlamenta Martin Schultz u Strasbourgu. Od 1988. godine parlament nagradu - u vrijednosti od 50.000 eura - dodjeljuje odabranim osobama koje se bore protiv netolerancije, fanatizma i ugnjetavanja.

"Biti tu za druge"

Posao je za 58-godišnjeg Kongoanca istodobno i poziv. Izvor nadahnuća bio mu je otac, svećenik: „On mi je dao dar da budem tu za druge“, rekao je Mukwege 2009. godine za Deutsche Welle, kada mu je dodijeljena nagrada Olof Palme. „Za mene je to bila jedna mala stvar, ali sebi sam rekao, bilo bi dobro da nastavim s tim radom.“ Po završetku studija medicine u susjednom Burundiju, Mukwege je najprije radio u bolnici u malom mjestu Lemera. Bio je šokiran kada je shvatio koliko žena dnevno umire tokom porođaja. „To me je potaknulo da se specijaliziram za liječenje žena”, kaže Mukwege. U Francuskoj je potom specijalizirao ginekologiju.

Po povratku u Kongo, koji se tada još zvao Zair, pred Mukwegeom su stajali novi izazovi. Lemera je sredinom devedesetih godina bio usred ratnog područja i 1996. godine potpuno uništen. Razne grupe pobunjenika i vojnici sve više su posezali za silovanjem kao sredstvom za vođenje rata. Uz međunarodnu podršku, Mukvege pokreće novi projekt – bolnicu Panzi u gradu Bukavu. Ona uskoro postaje poznata, prije svega po njegovom odjelu za ginekologiju. Tamo Mukwege i njegove kolege liječe žene i djevojke koje su bile izložene seksualnom nasilju.

Borba za prava žena

„Žene su te koje kongoansko društvo drže živim“, ističe ginekolog. „Dovoljno je prošetati ulicama da se vidi da su žene te koje snose najveći dio posla u društvu.“ Time one podižu nove generacije i financiraju školovanje djece. Borci zato svjesno odlučuju prvo njih napasti.

Mukwege je mnogo više od običnog liječnika – on je glasni zagovornik ženskih prava u Kongu. Pokrenuo je programe za psihološku i pravnu pomoć žrtvama seksualnog nasilja. Mukwege nastoji zahvatiti problem u korijenu i bori se protiv ratne ekonomije koja već godinama cvjeta u Kongu. Bez međunarodnog pritiska ovdje se ništa ne bi dogodilo, smatra ovaj liječnik. „Ništa se neće promijeniti zatvaranjem pojedinih pobunjenika. Danas zatvorite jednog, sutra se rodi novi.“ Za mir u Kongu, Mukwege se založio i u svom govoru pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda u rujnu 2012. godine. Točno mjesec dana kasnije uslijedio je atentat, nakon kojeg se Mukwege sa ženom i dvoje djece preselio u Europu.

Uvijek iznova povratak

Ali sudbina njegovog naroda, Kongoanca u egzilu nije ostavljala mirnim. Za njega su se snažno založile ženske organizacije, obećavši mu osobno osiguranje. Za manje od tri mjeseca, Mukwege se vratio u svoju zemlju i od tada živi u bolnici Panzi, gdje se osjeća najsigurnije.

Ginekolog je već više puta bio nagrađivan za svoj angažman. U listopadu 2013. godine dobio je prestižnu "Right Livelihood Award", poznatiju kao alternativnu Nobolevu nagradu. Mukwegeova njemačka poslovna suradnica Gisela Schneider, šefica Njemačkog instituta za liječničke misije (DIfäM), opisuje ga kao „čovjeka koji se svim svojom životom zalaže za mir i pravednost.“ Preko deset godina njezin institut intenzivno surađuje s Mukwegeom, pomaže njegovu bolnicu, kao i medicinsko obrazovanje na terenu. „Više puta je imao priliku doseliti se u Europu, ali se uvijek iznova vraćao u Kongo“, kaže Gisela Schneider za DW.

Za ovogodišnju nagradu Saharov nominiran je bio i proeuropski ukrajinski pokret „Euromaidan“, kao i trenutno uhićena aktivistica za ljudska prava Lejla Junus iz Azerbajdžana, koja se u svojoj zemlji bori za mir i demokraciju. Nagrada Saharov, Mukwegeu će biti uručena 26. novembra.