Sa Kosova u pomoć "braći u Siriji"

„Moj odlazak u Siriju bio je motivisan vjerom. Video sam da je tamo počeo rat između sunita i šiita i, uzimajući u obzir pomoć koju su aleviti dobili od svoje šiitske braće, inspirisan Kuranom i idejama božijeg poslanika, vidjevši šokantne scene i masakre nad ženama i djecom, odlučio sam da izađem ususret toj zemlji i odem u Siriju“, priča jedan Albanac sa Kosova, bivši borac u Siriji, zemlji za koju prije toga nije ni znao gdje se nalazi.

„Tamo se dešava genocid... Otišao sam da tamo umrem, ali to nije bilo u mojim rukama. To je u rukama Alaha. Nije mi uzeo dušu i vratio sam se svakodnevnom životu“, ispričao je taj čovjek pod uslovom da mu se ime ne spominje.

„Opravdana pomoć u svrgavanju diktatora“

Idriz Bilibani iz Prizrena je magistar islamskih nauka. Među svojim pristalicama poznat i kao „šeik“. On islam propovijeda na način koji do prije desetak godina nije bio poznat na prostorima Kosova: „Šta je problem ako bi neko sa ovih prostora odlučio da pomogne tom napaćenom narodu? Odlazi čovjek da pomogne narodu koji se muči i ubija od strane diktatorskog, Asadovog režima. Čitav svijet je uvjeren u zločine Asada nad sunitskim stanovništvom i ti zločini su svakog dana sve gori i gori. Među običnim svijetom, a kamoli među razumnima, ne bi trebalo da bude rasprave o tome da je obaveza čitavog svijeta da pomogne Siriji i da što prije svrgne diktatora.“

„Ljaga za Kosovo“

Sasvim drugačije misli sociolog religije Ismailj Hasani. On najprije priznaje da nema podatke o borcima sa Kosova u sirijskom ratu i dodaje: „Ako je to tako, onda je to ljaga koja pada na Kosovo. Mi još nismo sanirali naše rane, naše pogibije, još uvijek imamo pogubljene ljude po ratištima. To da se nađe 'pametna glava' koja će ići tamo da ratuje za bog zna čije interese – to je ljaga na kosovskom društvu“, kaže Hasani.

Istovremeno Idriz Bilibani ide i dalje i kaže da su „hrišćani bliži muslimanima nego šiiti, koji su najveći neprijatelji islama“. Kao dokaz za to on navodi i neke „istorijske činjenice“ koje su se, kaže, „dešavale vijekovima i u kontinuitetu“: „Jedna od šiitskih sekti – Karamita, je u trećem hidžretskom vijeku napala Meku, u vrijeme obavljanja hadža i pobila 1.700 hadžija i oko 17.000 stanovnika Meke. Pocijepali su zastor Kabe, a crni kamen koji je bio kod njih – tek nakon 22 godine je vraćen… Čak i onda kada su Osmanlije, osvajajući Evropu, doprle do zidina Beča, morali su da se vrate nazad zbog unutrašnjih nemira koje su prouzrokovali šiiti…“

Profesor Ismailj Hasani smatra da su državni organi morali odmah da reaguju kada su došli do podataka o odlasku Kosovara da ratuju u Siriji: „Ministarstvo spoljnih poslova i ostali državni organi i agencije trebalo je da do sada preduzmu mjere. Već je kasno da to spriječe i da se stvarno vidi o čemu se radi, ko su ti ljudi. Da li su to plaćenici, kriminalci? Da li su to ljudi koji su i bez vjere i bez milosti?“

Nema organizovanih grupa koje idu u Siriju

Doktor Mazlum Baraljiu, pravni ekspert i rektor Univerziteta u Prizrenu, ne osporava pravo da se „ideal slobode i demokratije različito tumači i da se u tom pravcu i djeluje“. Ali, kaže, „ako je određeno djelovanje pojedinaca protivno nacionalnim, a pogotovu međunarodnim zakonima, kao i standardima humanitarnog prava, onda je to predmet raspravljanja pravnih organa, odnosno organa gonjenja ili međunarodnih sudova“, ukazuje Baraljiu.

U pisanoj izjavi za Dojče vele, zamjenik ministra spoljnih poslova Kosova, Petrit Selimi, kaže da Ministarstvo pomno prati izvještaje o učešću evropskih balkanskih i drugih plaćenika u sirijskom sukobu. „Na Kosovu nema organizovanih grupa koje idu u Siriju. Mi nemamo podatke ni o eventualnim pojedincima koji učestvuju u tom ratu“, tvrdi Selimi.

Autor: Refki Alija
Odgovorna urednica: Marina Martinović