Ruski pukovnik o Markalama

Odbrana Dragomira Miloševića, bivšeg komandanta Sarajevsko-Romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, koji je u Haškom tribunalu optužen za artiljerijski i snajperski teror nad Sarajevom, izvela je kao svjedoka penzionisanog pukovnika Ruske armije Andreja Demurenka koji je bio načelnik štaba sektora UNPROFOR-a za Sarajevo. U tom svojstvu učestvovao je u istrazi poslije masakra na Markalama 28. avgusta 1995.

Nakon što je minobacačka granata pala na prepunu pijacu i ubila 43, a ranila 75 osoba ruski pukovnik je obišao mjesto masakra i vidio posljedice eksplozije. Međutim, ono što ga je najviše uzbudilo bilo je saopštenje portparola komande UNPROFOR-a, dato te iste večeri.

"Nakon što sam se vratio u štab saznao sam da je portparol UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu izjavio da je to još jedan primjer zvjerstva i zločina srpske vojske, koja zato mora biti kažnjena i osuđena kao neprijatelj čovječanstva", rekao je svjedok i dodao: "To je bilo neosnovano. Portparol UNPROFOR-a, jedan britanski oficir, naprosto je provocirao".

Razljućen time, pukovnik Demurenko je otišao do komandanta štaba sektora Sarajevo, francuskog generala Bašlea i zatražio da lično preuzme istragu o tome odakle je ispaljena granata za masakr na Markalama. General Bašle mu je to odobrio.

"Radili smo tri dana. Rezultat istrage bio je da Srbi nisu mogli da ispale granatu. Srbi to nisu mogli učiniti, odnosno Vojska Republike Srpske to nije mogla da učini. Želio sam da podnesem izvještaj komandantu o ishodu istrage. Međutim, sreo sam se sa njegovim pomoćnikom, i taj oficir mi je rekao da naš izvještaj neće moći da se objelodani javnosti niti da se podnese komandantu", pričao je svjedok pred sudijskim vijećem.

Ogorčen što ne može zvanično da obznani rezultate istrage, istog dana, to jest 1. septembra 95. pred kamerama zapadnih medija ispričao je sve ono što je 12 godina kasnije ponovio u sudnici Haškog tribunala. Međutim, čim je intervju objavljen u medijama, žalio se pukovnik Demurenko, uslijedile su nevolje.

"Moj problem je u stvari bio jednostavan. Bilo je to pitanje kako ostati živ. Jer bukvalno sljedećeg dana oficir za vezu Armije BiH i sektora UNPROFOR-a za Sarajevo - po činu kapetan, po prezimenu Silajdžić, nećak tadašnjeg premijera BiH – mi se obratio riječima: 'Imaš još jedan dan života, pukovniče'", ispričao je svjedok.

"Da li ste to nekom prijavili?" upitao je predsjedavajući sudija.

"Ne, ja sam oficir, i ničega se ne plašim, ali otišao sam u crkvu, pravoslavnu crkvu", rekao je svjedok.

"Da li ste se molili?" bilo je sudijino pitanje, a odgovor svjedoka:

"Molio sam se bogu da me poštedi kako bih se mogao brinuti o svojoj porodici. Mislim da je uslišio moju molbu".

"Suđenje postaje interesantnije"; rekao je predsjedavajući sudija Robinson i zaključio jučerašnju sjednicu. Jutros je svjedok Andrej Demurenko ponovo u sudnici Haškog tribunala da bi u unakrsnom ispitivanju odgovarao na pitanja tužilaštva i suđenje možda učinio još interesantnijim.