1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Rokenrol za gluvu publiku

12. januar 2014.

Betoven je dokazao da i osobe sa oštećenim sluhom mogu da uživaju u muzici. Dva veka kasnije, među publikom modernih bendova nalaze se i ljudi koji ne čuju, ali ipak prate koncerte uživo. U tome im pomaže jezik znakova.

https://p.dw.com/p/1ApHe
Laura Schwengber mit Band Keimzeit EINSCHRÄNKUNG
Foto: René Homuth - www.elektrofeld.de

Na koncertima grupe Kajmcajt uvek vlada porodična atmosfera. Ovaj bend iz Potsdama ima mnogo vernih obožavatelja i svira izvorni, pomalo melanholični gitarski-pop, koji pojedinci upoređuju sa bendom Grejtful Ded.

Na koncertu u lokalu Kulturbraueraj u Berlinu, grupa ima i specijalnu gošću, koja možda privlači više pažnje i od samih muzičara. Naime, na pozornici je Laura Švenberger, prevodilac za jezik znakova. Ovo je njeno drugo pojavljivanje na tradicionalnom koncertu Kajmcajta uoči kraja godine, a obožavatelji benda već je prihvataju kao „svoju“.

„Prošle godine, u javnosti nismo govorili o mojoj ulozi jer su se organizatori brinuli o tome kako će me dočekati“, objašnjava Švengberova.

Kajmcajt se odavno igrao sa idejom da koristi jezik znakova, pre svega zbog jednog prijatelja članova benda koji je izgubio sluh. Međutim, većina lokala za svirku nisu pristajali na to.

„Zamerali su sve i svašta – govorili su da na pozornici nema mesta za još jednu osobu, da će ona odvlačiti pažnju od benda, da će pretovriti naš nastup u priredbu za osobe sa invaliditetom“, kaže Švengber. „Brinulo ih je kakva će biti reakcija.“

Povezani sa zvukom

Organizatori su brinuli bez razloga. Laura radi daleko više od prevoda stihova – kada je na pozornici sa Kajmcatjom ona prenosi celokupno iskustvo, uz energiju koja bi posramila i jednu Bijonse. Ona peva, pleše, pravi se da svira gitaru, lupa u bubnjeve i da duva u trubu. Čak simulira i posebne zvučne efekte.

„Želim da gluvim ljudima prenesem osećaj koji drugi imaju, o tome da je svirka fenomenalna“, kaže Švengberova. Ljudi koji imaju problema sa sluhom možda drugačije doživaljavaju koncert, ali efekat muzike je i ovde direktan.

Pokreti i izrazi na licu Laure pomažu im da se povežu sa pesmama, i njihovo celo telo predstavlja rezonator pomoću koga mogu da „čuju“ vibracije glasne muzike.

mit Band Keimzeit EINSCHRÄNKUNG
Laura Švengber i KajmcajtFoto: René Homuth - www.elektrofeld.de

Gluva muzičarka iz Škotske Evelin Gleni objasnila „kako se zasta sluša“ još na jednom TED predavanju 2007. godine.

„Čujete li nešto?“ upitala je publiku dok je držala udaraljke tik iznad doboša. „Ne. Naravno, jer i ne diram bubanj. Ali ipak imamo osećaj da se nešto dešava. Na isti način, kada vidim da se drvo pomera, zamišljam šuštanje lišća. Za sve što oči vide, postoji i zvuk.“

Jezik koji napreduje

Laura Švengber sada na Humboltovom univerzitetu studira jezik i kulturu gluvih ljudi. To je jedina studijska grupa te vrste u zemlji.

U Nemačkj živi 80.000 ljudi koji su potpuno gluvi i oko 16 miliona ljudi koji imaju problema sa sluhom. Ipak, Nemačka nije zvanično priznala jezik znakova sve do 2001. godine. Dans oko 200.000 ljudi koriste nemački jezik znakova (DGS) i taj jezik i dalje napreduje, tvrdi Švengberova. Ipak, „potrebno je još mnogo rada što se tiče slenga i dijalekata“, kaže ona.

Sama Laura Švengber trenutno je isuviše zauzeta da bi se lično time bavila. Naime, od kako je počela da nastupa sa Kajmcajtom tokom 2012 godini, slobodnog vremena ima veoma malo - u novembru je nastupila sa bendom Zelih (Selig) i nemačkim filmskim orkestrom Babelsberg a tokom kasnog decembra je pratila izvođenje muzičke bajke za decu „Petar i vuk“ u Potsdamu.

Snimila je i seriju prevoda veoma popularnih pesama na jezik znakova u saradnji sa javnim servisom NDR. Neke od tih pesama izvodi i poznati nemački reper Kro, koji na licu uvek nosi masku pande.

„On je bio težak“, kaže Švengberova. „Lakše je kada muzičari koje prevodim koriste puno slika, a rep se uglavnom drži činjenica.“

Još jedna atrakcija

Dobar deo onoga što radi na pozornici je intiutivno, a osoba na tom mestu mora i puno da improvizuje. Ipak, Švenbengberova se marljivo priprema za nastupe i izučava muziku i stihove bendova. Tokom nastupa, članovi benda mogu da se odmore na par minuta, ali ona je uvek pod reflektorima.

Gebärdenchor des Berufsbildungswerkes Leipzig
Hor gluvonemih u LajpciguFoto: dpa

„Obično dobijem upalu mišića, i stalno obećavam sebi da ću se više baviti sportom“, kaže ona kroz smeh.

To možda i nije tako loša ideja, pošto sve više bendova traže prevodioca. Američki bendovi su prvi počeli sa tim, i danas su stručnjaci za jezik znakova stalni gosti na većini velikih festivala, prate Roling Stonse, Grin Dej ili Vu-Tang Klan. Pevač Perl Džema Edi Veder je još u 2000-toj godini izjavio da su prevodioci – „mnogo zanimljiviji od nas“.

Publika na nedavnom koncertu Kajmcajta takođe je bila zainteresovana. „To je sjajno iskustvo, i zaista sam bila pozitivno iznenađena jer me je mnogo ljudi pitalo o gluvoći i jeziku znakova“, kaže Maren Kirše, koja je gluva od 14 godine. „Prevodilac za gluve je dodatna atrakcija, čak i za ljude koji mogu da čuju.“

Autori: Džejn Polik / Darko Janjević

Odgovorni urednik: