Richard von Weizsäcker - vječni predsjednik

Tako nešto se još nikada nije dogodilo. Ljudi su nagrnuli u prodavaonice ploča i knjižare da bi kupili - jedan govor. Govor, koji se nije trebao samo tako pročitati, nego ga se moralo i poslušati. Bio je to sigurno najvažniji govor njemačkog predsjednika Richarda von Weizsäckera. Održao ga je u njemačkom parlamentu 8. svibnja 1985. povodom 40. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata. Bilo je to kritičko ocjenjivanje njemačke kapitulacije koje je pogodilo puls vremena i izazvalo pozornost i priznanje u inozemstvu.

"8. svibanj za nas Nijemce nije dan za slavlje", rekao je Richard von Weizsäcker u tom izuzetnom govoru. "Ljudi koji su ga svjesno doživjeli prisjećaju se svojih posve osobnih, a time i potpuno različitih iskustava. Netko se vratio kući, netko je ostao bez domovine. Jedan je oslobođen, za drugoga je počelo zarobljeništvo." Njemački predsjednik je također napomenuo da su se pojedini Nijemci našli pred svojim raspršenim iluzijama, dok su drugi bili zahvalni što im je poklonjena šansa za novi početak.

On je u tom govoru sažeo proživljenu povijest - pa i svoju osobnu.

Obilježen nacističkim razdobljem i krajem rata

Godinu dana ranije (1984.) je ovaj bivši berlinski gradonačelnik izabran za šestog saveznog predsjednika države. Njegova je karijera na neki način bila određena već u djetinjstvu. Naime, barun Richard von Weizsäcker je rođen 15. travnja 1920. u Stuttgartu u diplomatskoj obitelji. Njegov otac je od 1938. do 1943. bio državni tajnik u Hitlerovom ministarstvu vanjskih poslova, a od 1943. pa sve do kraja rata diplomat pri Svetoj stolici. Richard von Weizsäcker je nakon školovanja širom Europe odslužio vojni rok u tadašnjoj njemačkoj vojsci i stekao čin kapetana.

Nakon okončanja rata studirao je pravo i radio kao asistent odvjetnika koji je njegovog oca branio na suđenju za ratne zločine u Nürnbergu. Otac je osuđen na sedam godina zatvora.

Richarda von Weizsäckera su obilježili nemilosrdno vladanje nacionalsocijalista i brza propast nacističkog režima. To su bila njegova iskustva koja je izrazio u svom poznatom govoru sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća i u kojem je pogodio osjećaje mnogih Nijemaca.

"8. svibnja je bio dan oslobođenja." Upravo je zbog te rečenice iz svog govora povodom godišnjice okončanja Drugog svjetskog rata ostao zapamćen do danas. Također je rekao: "Nitko zbog tog oslobođenja neće zaboraviti kakve su teške patnje za mnoge ljude počele tog 8. svibnja i kakve patnje su potom uslijedile. Ali Nijemci ne bi smjeli kraj rata vidjeti kao uzrok izbjeglištva, protjerivanja i oduzimanja slobode. Uzrok je prije svega njegov početak."

Za pomirenje s istočnom Europom i Izraelom

Središnja zadaća njegovog desetogodišnjeg mandata bilo je prije svega pomirenje s istočnom Europom i Izraelom. On je bio uvjeren da šansa za novi početak ne leži u potiskivanju događaja i želji za zaboravom nego u sjećanju.

Za vrijeme njegovog mandata došlo je i do ponovnog ujedinjenja Njemačke, no kao "kancelar ujedinjenja" slavljen je Helmut Kohl. Richard von Weizsäcker je ostao u pozadini. Za razliku od mnogih drugih, on je smatrao da je bolje ako se približavanje dva dijela Njemačke provede polako i oprezno.

Richard von Weizsäcker je i nakon završetka svog predsjedničkog mandata 1994. godine ostao traženi politički savjetnik u zemlji i inozemstvu te strastveni pobornik demokracije i slobode. Kritizirao je čak i svoje stranačke kolege iz Kršćansko-demokratske unije.

Diskutirao je s intelektualcima, umjetnicima i gospodarstvenicima i time dao važan doprinos njemačkoj politici. No, on nije bio "predsjednik iz naroda" poput njegovih prethodnika Waltera Scheela i Karla Carstensa, a ni svojeglavi mislilac sa smislom za humor kao njegov nasljednik Roman Herzog.

On je prije svega bio prototip ozbiljnog i obrazovanog političara, koji je osvojio građane svojom osobnošću, prošlošću i prije svega diplomacijom. Sve do svoje smrti bio je i ostao moralna instanca.