1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentari i analize

Ratovi ispraznili škole

Obrazovanje je pravo svakog čovjeka, ali, kao i mnoga druga obećanja međunarodne zajednice, i ovo pravo postoji samo na papiru. Čak 67 miliona djece ne ide u školu; od toga 28 miliona zbog ratova i drugih sukoba.

Ostaci jedne škole u Afganistanu

Čak 164 zemlje su se 2000. godine na Svjetskom forumu u Dakaru obavezale da do 2015. godine ostvare ciljeve kada je riječ o obrazovanju. Jasno je da od toga nema ništa. Kristof Vulf sa Slobodnog univerziteta u Berlinu je i predsjednik Obrazovnog odbora odbora UNESCO-a za Njemačku. On kaže:

„Ciljevi neće biti realizovani, iako se ulažu napori i mada je mnogo toga postignuto. Riječ je o šest ciljeva: Prvo, podsticanje obrazovanja male djece. Druga važna tačka – osnovna škola za sve, vaspitanje za sve. Treća tačka, koja nije ništa manje važna, je obezbjeđenje osnovnih uslova života koji uopšte omogućavanju interesovanje za učenjem, a to je, na primjer, da djeca imaju dovoljno da jedu. Četvrta tačka je da se prepolovi broj analfabeta. Peta, koja je takođe veoma bitna, jeste ravnopravnost polova. I šesta i posljednja tačka je: opšte poboljšanje kvaliteta obrazovanja.“

Ovi ciljevi se ne ostvaruju u prvom redu u zemljama u kojima vlada građanski rat. Međutim, prema riječima Kristofa Vulfa, obrazovanje može da pomogne prilikom stvaranja novog, miroljubivog društva – ili suprotno. „Obrazovanje može da se koristi za prosvjećivanje, ili pak za manipulisanje ljudima. Demokratija može da se ostvari samo ako ljudi imaju određeni nivo obrazovanja. To znači da ljudi moraju da se osposobe da shvate šta im se dešava, moraju da nauče da koriste svoja politička prava – ako to ne postoji, onda nema demokratije.“

Škola za djevojčice u Pakistanu nakon napada izvedenog 31.01.2010. godine

Ratovi napadaju škole i mobilizuju djecu

Kao i mnoge druge organizacije za pružanje pomoći, i UNESCO u svom izvJeštaju kritikuje što se međunarodna pomoć sve više dijeli prema strateškim kriterijumima – zbog čega se mnoge zemlje i ljudi kojima je potrebna pomoć ostavljaju na cjedilu. Problem često predstavlja i činjenica da vojne trupe otvaraju škole koje postaju ciljevi napada pobunjenika. Do istog rezultata u svojoj studiji dolazi i Majk Luis iz Međunarodne organizacije za pružanje pomoći Oksfam:

„Najveći problem nije ugroženost naših projekata ili bezbjednost naših saradnika, već u prvom redu bezbjednost lokalnog stanovništva u oblastima u kojima radimo. Ne samo u Avganistanu, već i u mnogim drugim krajevima svijeta gdje isprepletenost vojno-strateških interesa i humanitarne pomoći predstavlja opasnost po lokalno stanovništvo.“

U novom izvještaju UNESCO-a o obrazovanju u svijetu ističe se da je broj napada na škole u porastu. U zemljama kao što su Avganistan i Pakistan djevojčicama prijete, napadaju ih i čak ubijaju – samo da ne bi išle u školu. U mnogim zemljama u kojima se vodi građanski rat škole napadaju, dječake otimaju i prisiljavaju da postanu vojnici, djevojčice siluju i eksploatišu kao kućno roblje. A bez škole, vrzino kolo se nastavlja.

Autori: Helle Jeppesen / Mirjana Kine Veljković

Odg. urednica: Zorica Ilić

Pogledajte i ovo

Pogledajte i ovo

Ukoliko ste slučajno propustili pročitati zanimljiv tekst koji smo objavili na našoj stranici, preporučujemo Vam nekoliko tekstova vrijednih pažnje. Pogledajte šta Vam danas preporučujemo. 

Twitter

U svijetu modernih sredstava komunikacije i društvenih mreža, preporučujemo vam da na Twitteru pratite naša oglašavanja.