Raskošne predsjedničke palače

Turski predsjednik Erdogan uselio se konačno u svoje novo sjedište. U "Bijelu palaču" u Ankari. Ogromni kompleks ima tisuću soba. Povjerljive razgovore se ne može prisluškivati, u palači se nalazi i centrala iz koje predsjednik može zapovijedati i kojoj ništa ne može ni atomska bomba. Kritičari nisu oduševljeni raskošnom palačom i ilegalnom građevinom koja je podignuta unatoč sudskim zabranama.

Preko noći ova zgrada u Astani, glavnom gradu Kazahstana, stalno mijenja boju. Predsjednička palača je nešto poput šarene kopije Bijele kuće u Washingtonu. Nursultan Nazarbajev je bio čelnik Kazahstana još dok je on bio dio Sovjetskog Saveza. Njegova obitelj je "teška" navodno sedam milijardi američkih dolara. Kazahstan je bogat sirovinama.

U ovoj palači u Ašgabatu vlada predsjednik Berdimuhamedov - i to kao klasični svemoćni diktator. On je bio zubar utemeljitelja države Nijazova, samoproglašenog "oca Turkmena". Nijazov je preminuo 2006. i naslijedio ga je čovjek koji se brinuo oko njegovog zubala. Berdimuhamedov radi na kultu ličnosti, zlatna kupola na palači je samo jedan materijalni dokaz tih stremljenja.

Ovu je luksuznu rezidenciju u blizini Kijeva dao izgraditi (u veljači 2014. godine) svrgnuti ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič. Nakon njegovog bijega, aktivisti su na internetu objavili dokumente koje su našli u jezeru ispred ove građevine. Nakon izbora za predsjednika 2010. Janukovič je primjerice nabavio jedan luksuzni luster za vilu. On je koštao osam milijuna eura.

Zlato, blještavilo i kič - to je mješavina unutarnjeg uređenja Janukovičeve vile na jezeru. Teretilo ga se za korupciju i nepotizam. Navodno je sa strane "parkirao" stotine milijuna eura. Zahvaljujući svom ocu, i njegovi sinovi su se obogatili u industrijskim krugovima.

Ova monstruozna građevina i danas stoji u rumunjskom glavnom gradu Bukureštu. Nakon Pentagona je to druga najveća zgrada na svijetu. Visoka je 84 metra, ukupna površina 265.000 kvadratnih metara, ima preko 3.000 soba. Izgradnja je koštala nekoliko milijardi američkih dolara, a ideja za izgradnjom rumunjskom diktatoru Nicolaeu Ceausescuu pala je na pamet 1984. tijekom boravka u Sjevernoj Koreji.

Na rijeci Seine oduvijek se vladala pompozno. Ovo je pogled na radni stol francuskih predsjednika. Elizejska palača je poput muzeja, prepuna je povijesnih umjetnina i namještaja. Betonski zidovi postoje samo u podrumu, gdje se iza debelih željeznih vrata skriva "Force de frappe", zapovjedni stožer u slučaju atomskog napada.

U usporedbi s drugim predsjedničkim rezidencijama nekadašnja palača iračkog diktatora Sadama Huseina djeluje (barem izvana) gotovo neupadljivo i prilično skromno.

U okviru kompleksa Saadabad na sjeveroistoku Teherana nalazi se čak 18 palača. U 20-im godinama prošlog stoljeća Reza šah Pahlavi u nekoliko je navrata proširio kompleks i koristio ga je i kao službeno sjedište i kao palaču u kojoj je živio. Zelena palača je bila ljetna rezidencija posljednjeg iranskog šaha (cara) i njegove supruge Soraye.

U ovoj palači stoluje šeik Hamad bih Kalifa al Thani. On je "otvorio" Katar prema Zapadu, 1996. je utemeljio TV-postaju Al Jazeeru. Katar je svojedobno imao ambicioznu vanjsku politiku, ali u međuvremenu je prilično izoliran, dijelom i zbog toga što je podržavao egipatsku Muslimansku braću. Sumnja se i da Katar financira terorističke skupine.

U ovoj luksuznoj građevini nalazi se sjedište državnog predsjednika Gane. Ta je zemlja uzorna kad se radi o stabilnosti i ekonomskom napretku na afričkom kontinentu. Gana dobro zarađuje na izvozu kakaa i zlata. Ali još uvijek gotovo polovice stanovnika (ukupno ih je 23 milijuna) Gane živi u siromaštvu, za što je, kako se pretpostavlja, kriva korumpiranost bivše vlade.

U mnogim svjetskim centralama moći može se diviti i raskošnim umjetninama. U predsjedničkoj palači u Mexiko Cityju u pogledu na jednu sliku većeg formata uživao je i njemački šef diplomacije Frank-Walter Steinmeier.

Službeno sjedište njemačkih predsjednika je dvorac Bellevue u Berlinu. Bijela neoklasicistička građevina nalazi se na obali rijeke Spree. Izgrađena je 1786. godine kao privatna rezidencija Ferdinanda od Pruske, po planovima arhitekta Philippa Daniela Boumanna. Građani obožavaju ljetne priredbe u vrtu dvorca.