1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Rama: Postoji volja da se teškoće prevaziđu

Zorica Ilić21. oktobar 2014.

Poruka iz Tirane: „Sto godina nakon početka Prvog svetskog rata na Balkanu se prvi put u zajedničkoj istoriji doživljava da nema ozbiljnih konflikata, a to je mnogo važnije nego sukobi tokom jedne fudbalske utakmice.“

https://p.dw.com/p/1DZBJ
Edi Rama Premierminister Albanien 15.11.2013
Foto: picture-alliance/AP Photo

Frankfurter algemajne cajtung donosi intervju sa albanskim premijerom Edijem Ramom čije delove prenosimo.

Frankfurter algemajne cajtung: Gospodine premijeru, trebalo je da u sredu (22.10.) posetite Beograd kao prvi premijer Albanije u poslednjih 68 godina. U nedelju (19.10.) je premijer Srbije Aleksandar Vučić pomerio tu posetu. Shvatate li to kao odbijanje?

Edi Rama: Mi smo se nakon dugog telefonskog razgovora usaglasili da to bude 10. novembar. Dakle to nije bilo odbijanje. Sigurno je da postoje teškoće, ali postoji i dobra volja da se one prevaziđu. Ono što se dogodilo nakon fudbalske utakmice u Beogradu pokazalo je koliko je labilan mir u našem regionu i koliko je lako vratiti se starim navikama. Sto godina nakon početka Prvog svetskog rata mi na Balkanu prvi put u našoj zajedničkoj istoriji doživljavamo da ne postoje ozbiljni konflikti, a to je mnogo važnije nego sukobi tokom jedne fudbalske utakmice.

Proteklih sedmica podmetani su požari u objektima u vlasništvu Albanaca u Srbiji i u Crnoj Gori. Da li treba računati sa daljom eskalacijom situacije?

Ono što se dogodilo na stadionu u Beogradu kada je 30.000 gledalaca horski vikalo „ubij Albanca“, i ono što se posle toga dešavalo brojnim albanskim građanima u Srbiji, pokazuje koliko je teško osigurati postignuti mir. Duboko sam zahvalan nemačkoj kancelarki Merkel jer je prva shvatila koliko je za Evropu važan mir na Balkanu.

U Beogradu, ali i u drugim susednim zemljama strahuje se od Velike Albanije koju bi činili Kosovo, Albanija i Albancima naseljena područja na jugu Srbije, Crne Gore i severne Grčke. Činjenica je da albanske stranke u tim područjima dobijaju sve veću podršku. Kakav je stav albanske vlade prema velikoalbanskom nacionalizmu?

Velika Albanija je u prvom redu prastari strah Srbije koja se povremeno pojavljuje i u susednim zemljama ili koju spominju jedan ili dva strana novinara koji veruju da su otkrili veliku istinu ako govore o Velikoj Albaniji. Ali već tu se priča završava. Velika Albanija nije naš projekat, baš kao ni komadić tkanine sa albanskim simbolima, sa našom zastavom ili zastavom bilo koje druge Albanije, koji je leteo iznad beogradskog stadiona, a što smo, navodno, mi isplanirali. Takođe nije tačno da jačaju velikoalbanske stranke. U Albaniji postoji stranka koja ide u tom pravcu, ali ona nikada na parlamentarnim izborima nije dobila ni jedan odsto glasova i izgubila se kao kap soli u vodi. Naš stvarni projekt je velika Evropa, a ne velika Albanija. Dozvolite mi da vas podsetim: Albanci u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Grčkoj nikada nisu bili problem za druge, već su, naprotiv, uvek nastojali da drugi ne budu problem za njih, da ih ne proteruju, da ih ne marginaliziraju ili diskriminišu na etničkoj osnovi... Velika Albanija je mit koji održavaju oni koji taj mit žele da koriste protiv Albanaca.

Türkischer Präsident Erdogan
Verovatno je pritisak SAD pokrenuo Erdogana na prvi korakFoto: picture-alliance/dpa

Važan politički signal

Frankfurter algemajne cajtung takođe komentariše i promenu spoljno-političkog kursa turske vlade koja želi da dozvoli kurdskim borcima iz Iraka tranzit u pogranični grad Kobane kako bi pomogli sirijskim Kurdima u borbi protiv terorističke organizacije „Islamska država“: „Time se stvara odbrambeni front koji prevazilazi državne granice, a čije glavno opterećenje nose Kurdi. Politički značaj toga je ogroman. To je bio razlog zašto se Turska toliko dugo tome protivila. Istovremeno, Kurdi na sirijsko-turskom pograničnom području dobijaju pomoć iz vazduha: američki teretni avioni dostavljaju oružje, municiju i medicinsku opremu. Već i samo to moglo bi da pojača moral i borbenu sposobnost branilaca Kobanea. Bio bi to važan signal ako se konačno želi da se džihadisti pobede.“

„Erdogan može da bude srećan što Kobane odavno nije pao“, ocenjuje list Manhajmer morgen i nastavlja: „Predsednik je u svom odnosu prema 'Islamskoj državi' i Radničkoj partiji Kurdistana pravio grešku za greškom. Njegov strah od napada terorističke milicije u Turskoj toliko je veliki da on zaboravlja da bi Kurdi takođe mogli da se svete i zbog ne pružanja pomoći. Verovatno je pritisak SAD pokrenuo Erdogana na prvi korak. Sada se mora pokazati da li Kurdi zaista imaju još jednu šansu.“