1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Radna mesta važnija od morala

Kristijan Zipman / iz28. jul 2014.

Izvoz oružja obezbeđuje oko 80.000 radnih mesta u Nemačkoj. Stoga uvek postoji dilema – da li prodavati naprave za ubijanje i čuvati poslove, ili ostati principijelan i ostaviti radnike bez posla. Uglavnom bude ovo prvo.

https://p.dw.com/p/1Cjkm
Waffenexport Deutschland Panzer
Foto: picture-alliance/dpa

Brodogradilište Pene u Volgastu gotovo da je postalo prošlost. Šezdeset godina brodogradnje, priča o uspehu u strukturno slabašnoj pokrajini Prednjoj Pomeraniji, oko 500 radnih mesta – sve to je dovedeno u pitanje 2012, kada je kriza brodogradnje gurnula ovu firmu u bankrot. Spas je došao nenadano. Već sledeće godine brodogradilište je preuzela bremenska Lirsen grupa, koja je sa sobom donela i dobar posao. Ove godine je obznanila da će sa Saudijskom Arabijom graditi obalsku stražu: patrolni brodovi za 1,4 milijarde evra, tvrdi se u medijima. Dakle izvoz oružja iz Volgasta.

Od nečega mora da se živi

Takav izvoz je politički upitan. Proteklih godina savezna vlada odobrila je pojedinačni izvoz naoružanja u vrednosti od 5,8 milijardi evra. Izvozilo se i u zemlje kao što je Saudijska Arabija ili Katar, despotije u kojima su povrede ljudskih prava svakodnevica. Osim toga u regionu traju žestoki sukobi, postoji bojazan da se u njima koristi nemačko oružje. Zbog toga je izvoz oružja na meti kritike u nemačkom Bundestagu, pre svega iz strane stranke Levice. Ona je iz principa protiv bilo kakvog izvoza oružja. Stranka zahteva da zabrana izvoza naoružanja uđe u Ustav.

Kada se u Volgastu proširila vest o sporazumu o naoružanju, stranka Levice imala je osam odbornika u gradskom parlamentu. U njihovo ime šef poslaničkog kluba Lars Bergeman izjavio je da sporazum vraća perspektivu mnogim porodicama u gradiću od 12.000 stanovnika. Kupovna moć ostaje u regionu, a stručnjaci tamo pronalaze posao. Pozitivna ocena i svestan prekršaj protiv stranačkih smernica.

Bergeman se opravdava: Volgastski radnici sa brodogradilišta moraju da prehrane svoje porodice i želeli bi da imaju određeni životni standard. „I ja ga želim“, kaže on „i zato uvek moram reći: U redu, treba mi kompas. Ponekad mi trebaju radikalne pozicije. Ali ponekad moram pitati: Čemu te pozicije služe? Ili su čisti populizam?“ Kada kaže kompas, Bergman misli na program Levice – i zahtev za zabranom bilo kakvog izvoza oružja.

Pragmatizam će potući ideale?

Jan van Aken to sa zabranom shvata vrlo doslovno. On je stručnjak za naoružanje Stranke levice u saveznom parlamentu. Ne prihvata odstupanje kojim se koristi Bergman kada je u pitanju Volgast, pa ni onda kada se izvozom oružja čuvaju radna mesta. „To je podržavanje ugnjetavačkog režima. I to još oružjem. To smatram potpuno pogrešnim.“ Brodogradilište će sačuvati više od 300 radnih mesta i to u gradiću gde je – čak i kada mu ide veoma dobro – stopa nezaposlenosti dvocifrena. Ali za Van Akena to nisu argumenti. „Ne možete stvarati radna mesta nauštrb ljudskih života, to ne ide.“

P+S-Werften in Wolgast
Brodogradilište u Volgastu će ponovo oživeti i praviti ratne brodoveFoto: picture-alliance/dpa

Lokalni političar Lars Bergeman zna da neki zbog brodogradilišta Pene imaju grižu savesti. On ima 41 godinu, njegov otac je bio inženjer u brodogradilištu. Već 15 godina Bergeman se bavi lokalnom politikom. On itekako poznaje probleme svojih građana: poslovni ljudi koji strepe zbog poslovanja, radnici brodogradilišta koji otplaćuju visoke kredite za svoje kuće. I zbog toga se on zalaže za pragmatičnost.

U Volgastu još nije doneta odluka o izvozu patrolnih brodova, kaže on. Vlast Saudijske Arabije odlučila se za kupovinu, a posebno Veće za bezbednost u Berlinu dalo je zeleno svetlo. Lirsen grupa iz Bremena odlučila je da 2015. godine treba početi s gradnjom brodova u Volgastu. „Moj zadatak kao lokalnog političara je da kažem da je odlično to što naši ljudi imaju posao. To ne znači da gradnju brodova za potrebe ratne mornarice u svojoj domovini smatram sjajnom. Ipak, drugih narudžbina za sada nema.“

Svako ima odgovornost

Stručnjak za naoružanje Jan van Aken pak smatra da je poslovanje davno trebalo da se preusmeri na civilne proizvode. A baš zbog toga što to nije učinjeno u Volgastu, sada su lokalni radnici podložni uceni, ali ih podseća da svako ima individualnu odgovornost. „Moraš razmišljati kao poslodavac, hoćeš li i dalje raditi na mašinama za ubijanje, koji će zaista i biti upotrebljeni. Svako oružje pronađe svoj rat, i njime se ubijaju ljudi“, pojašnjava on.

Lokalnom političaru Bergemanu nije naštetilo što se suprotstavio stranačkim smernicama. Kako pokazuju ankete, na novim izborima za gradski parlament za nekoliko sedmica on će dobiti dvostruko više glasova nego prošli put.