1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Put Srbije u EU vodi preko NATO-a

Mehmed Smajić28. mart 2015

Individualni partnerski akcijski plan (IPAP), koji su potpisali Srbija i NATO i Zakon o novim ovlastima turske policije, neke su od tema kojim se bave komentatori dnevne štampe na njemačkom jeziku.

https://p.dw.com/p/1Eypk
Foto: picture-alliance/dpa

„Srbija je preskočila vlastitu sjenku. Srbija je 18. marta sa NATO-om potpisala individualni partnerski akcijski plan (IPAP), to je najveći partnerski stepen sa NATO-om jedne zemlje koja nije njegova članica“, piše Andrej Ivanji u austrijskom listu „Der Standard“.

„Ironija sudbine je da se to desilo samo nekoliko dana prije godišnjice početka NATO-ovog bombardovanja na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. Bilo je to prije 16 godina i to bez dozvole Vijeća sigurnosti UN-a. Međunarodno-pravno kontroverzno bombardovanje je trajalo 78 dana i u njemu je 2.000 ljudi izgubilo život, a infrastruktura Srbije je uništena. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma su se srpske snage sigurnosti povukle, a na Kosovo su umarširale trupe NATO-a“, podsjeća Ivanji.

„Potpisivanje IPAP-a je samo vrh istorijske i političke ironije u Srbiji. Aktuelni srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić i premijer Aleksandar Vučić su u trenutku vazdušnih napada bili visoki funkcioneri ultranacionalističke Srpske radikalne stranke koja se do samog kraja borila protiv NATO-a i koja nije željela potpisati mirovni sporazum. Nikolić i Vučić su i nakon demokratskih promjena 2000. godine optužili NATO, SAD i sve evropske zemlje učesnice u vazdušnim napadima da su bombardovali Srbiju kako bi silom odvojili Kosovo i omogućili njegovu nezavisnost.“ "Kada je riječ o članstvu u EU u Srbiji trenutno vlada politički konsenzus jer je Srbija u januaru 2014. godine počela pristupne pregovore. Međutim, tabu je činjenica da je više od dvije trećine Srba protiv članstva u NATO-u. Političko vodstvo je svjesno da su sve zemlje istočnog bloka, bez izuzetka, prvo pristupile NATO-u, pa onda EU. Može se predpostaviti da u slučaju Srbije neće biti napravljen izuzetak.

Bombardovanje Beograda (18.4.1999.godine)
Bombardovanje Beograda (18.4.1999.godine)Foto: picture-alliance/dpa

„Kritičari smatraju da Sporazum predviđa ono što su, danas vodeći političari u Srbiji, prije 16 godina odbijali: trupe NATO-a se po potrebi mogu kretati kroz Srbiju i ne podliježu srbijanskom zakonu. Isto tako NATO može privremeno koristiti srbijansku vojnu infrastrukturu. Mnogi stručnjaci smatraju da je Sporazum namjerno napravljen dvosmisleno kako se ne bi iritiralo srbijansko stanovništvo i Rusiju. Inače, Moskva nema ništa protiv evropske integracije Srbije, ali je članstvo u NATO-u za nju neprihvatljivo. Srbija je ovisna o isporuci ruskog plina. Moskva do sada nije reagovala na potpisivanje IPAP-a“, piše „Der Standard“.

Novi Zakon o sigurnosti u Turskoj

Turski parlament je usvojio Zakon o sigurnosti koji policiji daje nove ovlasti kada je riječ o istragama i hapšenjima. Ovo je tema kojom se bave komentatori njemačke dnevne štampe.

„Nordwest-Zeitung“ pored ostalog piše: „Policija slobodno smije pucati, internet se smije blokirati, ako to vlada naredi, pet godina zatvora protiv kršenja zakona o skrivanju lica i slabljenju nezavisnog pravosuđa. Turska sebi prilagođava brutalnu praksu koja je uobičajena na Bliskom istoku. Pri tome je greška govoriti o tome da se zemlja razvija u jednu policijsku državu. Turska je to uvijek bila. Sada su ventili za opoziciju i disidente još jednom jače zavrnuti. Trenutno ni u jednoj drugoj državi se u zatvoru ne nalazi tako velik broj novinara kao što je u Turskoj. Čak ni u Rusiji policija protiv mladih demonstranata ne ide tako ekstremno kao što ide u Turskoj“, piše komentator lista „Nordwest-Zeitung“.

Vlasti kažu da ustavna prava slobode okupljanja ovim zakonom nisu ugrožena.
Vlasti kažu da ustavna prava slobode okupljanja ovim zakonom nisu ugrožena.Foto: AFP/Getty Images/O. Kose

„Nürnberger Zeitung“ se pita: da li policija dobija više ovlasti? „Prvi utisak vara. Snage sigurnosti u osnovi nove ovlasti plaćaju gubljenjem njihove posljednje nezavisnoti i bivaju degradirane u stražare jednog klana. Kada su u jesen prošle godine namjeravali pokrenuti istragu protiv Erdoganovog sina Bilala, zbog sumnje da je upleten u korupciju, desetine policijaca je uhapšeno ili smijenjeno s dužnosti. Opasnije od onog što turska policija smije je samo ono što ona ne smije“, smatra „Nürnberger Zeitung“.