1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Pucnji iz Sarajeva“ odjekuju Bečom

15. april 2014.

Povodom 100. godišnjice od početka Prvog svetskog rata, u čuvenom bečkom pozorištu „Theater in der Josefstadt“ postavljen je komad „Pucnji iz Sarajeva“, prema romanu „Poslednja nedelja“ autora Mila Dora.

https://p.dw.com/p/1Bi4C
Szene aus dem Theaterstück Die Schüsse von Sarajevo
Foto: Sepp Gallauer

Glavni protagonista drame (koja u originalu nosi naslov Die Schüsse von Sarajevo) je Leo Fefer, istražni sudija Austrougarske monarhije. Posle atentata na prestolonaslednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, on u Sarajevu ima zadatak da istraži i razjasni motive atentatora i prikupi dokaze za njihovu optužnicu. Fefer je poreklom slavonski Hrvat, jevrej, smatra se pravim Austrijancem, i već neko vreme je na službi u Sarajevu. U vezi je s Marijom, koja potiče iz jedne sarajevske pravoslavne porodice. Zvanični Beč od Fefera traži da što pre prikupi dokaze o tome da su atentatori poslati iz Srbije i da su radili po nalogu iz Beograda.

Međutim, Fefer je detaljan i korektan austrijski činovnik veran činjenicama i nespreman da se, kako kaže, vodeći istragu o atentatu, bavi politikom. Ipak, vlasti su odlučne u tome da što pre dobiju dokaze koji su im potrebni, pa tako lokalni šef policije ne preza ni od mučenja optuženih, ali ni od hapšenja Marijinog sina Miloša, kojem se prebacuje saradnja sa srpskim nacionalističkim studentskim krugovima. Jasno je da se radi o uceni Fefera, i tu počinje njegova lična drama, koja je ujedno i početak kraja njegove veze se Marijom, a i njegove činovničke karijere.

Istorijski likovi i fikcija

Autor drame je Milan Dor, sin srpsko-austrijskog pisca Mila Dora. On kaže da režiser i direktor bečkog pozorišta Herbert Fetinger nije hteo da postavi istorijsko školsko štivo već jednu ličnu dramu. „Otac i ja smo početkom sedamdesetih od jednog kolege iz Bosne dobili kopije originalnih istražnih protokola i tu se rodila ideja da napravimo scenario za film“, priča Milan Dor. „Scenario smo i napisali i film je snimljen, ali nismo bili zadovoljni filmom i onda je otac odlučio da napiše roman, jer je u romanu imao više prostora za određene scene. U predstavi koja je nakon toga rađena, po tom romanu, mi smo za glavnog lika uzeli tog istražnog sudiju, jednostavno jer je to rađeno za austrijsku publiku jer je to njihova perspektiva. Leo Fefer je istorijski lik, ali mi smo dosta toga dodali, između ostalog i to da je u vezi s Marijom, Srpkinjom“, kaže mlađi Dor.

Milan Dor Theatervorstellung Die Schüsse von Sarajevo
Milan Dor ispred čuvenog bečkog teatraFoto: Emir Numanović

Sukob između Lea i Marije najavljuje se već u jednoj od prvih scena. Taj 28. jun 1914. je divna sunčana nedelja, uz to je i Vidovdan i idealna prilika da Leo na porodičnoj večeri konačno upozna Marijine roditelje. Međutim, upravo na taj dan, koji je i godišnjica bitke na Kosovu, Austrijska uprava u Bosni i Hercegovini organizuje vojni manevar. Marija smatra da to nije slučajno i da je reč o provokaciji. O austrougarskoj okupaciji njih dvoje misle različito: Leo smatra da je monarhija zemlji donela red, uspostavila zdravu upravu, napravila škole i puteve, Marija smatra da Austrougarska sve to radi isključivo iz sopstvenih interesa.

Hoćeš da kažeš da vam je pod Turcima bilo bolje?, pita Leo, publika se smeje.

Ne, odgovora Marija, hoću da kažem da mi samo konačno želimo da živimo u našoj zemlji.

Fefer na to, dosta suvereno: Ali šta, zaboga, znači to `naša zemlja`? Ovo nije samo srpska zemlja, ovo je zemlja i Srba i muslimana i Jevreja i svih ljudi koji u njoj žive.

Nacionalizam ne može biti politički program

Ovu raspravu prekida vest o atentatu. Najautentičniju rečenicu ovog komada Leo Fefer izgovara nešto kasnije, u razgovoru sa sudskim lekarom i prijateljem Dr Satlerom: „Meni je ovog nacionalizma zaista puna kapa. U mojim venama ne teče ni hrvatska, ni mađarska, ni jevrejska, ni nikakva druga krv, u mojim venama teče krvna grupa A, Rh faktor pozitivan.“ Dr Satler, sklon vinu i hedonizmu, dodaje: „Kod mene se tome može dodati i nešto malo alkohola.“

„Ta rečenica potiče od mog oca“, priča Milan Dor. „Nisam siguran da li se nalazi i u romanu po kojem je predstava rađena, ali je tu rečenicu moj otac privatno često ponavljao. On je bio i u otvorenom sukobu s pojedinim ideolozima tog srpskog nacionalizma. On je bio socijalista, ali pre svega humanista i govorio je da nacionalizam nikako ne može biti politički program. Ali eto, to i danas funkcioniše na populističkom nivou i teško da će se svet po tom pitanju uskoro opametiti“, kaže Dor.

Attentat auf Franz Ferdinand 1914
Priča počinje na dan atentataFoto: picture-alliance/AP Photo

Dodaje da je srž drame u Feferovoj dilemi: „Za mene je bio zanimljivo da vidim šta se događa s ljudima u situacijama u kojima su primorani da se svedu na identitete koji im i nisu tako važni. I ja sam se pitao, šta bi bilo sa mnom da sam ostao u Jugoslaviji za vreme rata. Znate, odjednom ti dođe neko i pita te šta si ti? A ti u stvari ne želiš da budeš ništa od toga. I onda – ili si s njima ili si protiv njih. I to je pitanje: šta to radi sa ljudima i kako oni pokušavaju da se iz toga izvuku.“

Važno je iskristalisati stavove

Istražni sudija Leo Fefer se nije izvukao. Bio je nemoćan da pomogne Marijinom sinu i ona ga u besu ostavlja. Nespreman da Beču po svaku cenu pribavi dokaze da su atentatori u direktnoj vezi sa srpskom vladom, Fefer ostaje bez posla i biva prebačen na front. Prvi svetski rat je već uveliko u toku.

Drama „Pucnji iz Sarajeva“ ispričana je hronološki i stiče se utisak da su stvari na jednoj od najpoznatijih austrijskih bina relativno brzo jasne, barem u prikazu političkih pozicija zvaničnog Beča i Beograda. Nacionalističke snage u Beogradu sve jače zagovaraju osamostaljenje i stvaranje nezavisne Jugoslavije. Beč traži povod za rat, koji je već odavno pripremljen.

Onima koji to znaju na trenutke se čini kao da nedostaje drame, iako je predstava dosta dinamična. A kako je ovom postavkom zadovoljan autor Milan Dor?

„Ova predstava se sigurno neće igrati i sledeće sezone“, kaže Milan Dor koji je tekst napisao uz podršku mlađeg austrijskog kolege Stefana Laka. „Ovo je godina u kojoj se obeležava jubilej i ona će se možda igrati ponovo za deset godina ili za neki drugi jubilej. Ali nedavno sam ovde u blizini bio sa suprugom na večeri i onda smo slučajno čuli razgovor ljudi koji su upravo bili na predstavi. I oni su raspravljali o nacionalizmima, o Hrvatskoj, o Srbiji, o Rusiji, o Ukrajini i tako redom. Tu su se iskristalisali neki stavovi. I za mene je to već uspeh. Ako predstava barem malo razbudi ljude, navede ih da razmisle o onome što se događa u svetu, da stvore svoju sliku, a ne da im tu sliku serviraju mediji i političari – onda je predstava uspela i ja sam njom zadovoljan.“

Autor: Emir Numanović, Beč
Odg. urednik: Nemanja Rujević