1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Protiv ebole nema kasko-osiguranja

Folker Vagener19. oktobar 2014.

Hiljade ljudi umrlo je od ebole u državama Zapadne Afrike. U SAD i u Nemačkoj već počinje histerija zbog nekoliko slučajeva inficiranih osoba. To je zaista cinično, navodi su svom komentaru Folker Vagener.

https://p.dw.com/p/1DYMW
Ebola Patient Thomas Eric Duncan verstorben 08.10.2014
Foto: picture-alliance/dpa/Larry W. Smith

Ebola je poput klimatskih promena. One se dešavaju drugima - u Bangladešu ili Australiji, vidljiva je zahvaljujući poplavama i sušama, koje su odnele hiljade života. Zbog ebole u Nemačkoj vlada panika. Ono što se dešava u dalekim zemljama, budi bojazan i kod nas.

Katastrofe u Africi ili Aziji pogađaju i nas. Postoji strah za sopstvenu egzistenciju, ono što bi se moglo nazvati "the german angst" (kombinacija engleskog i nemačkog: nemački strah). Duboko žalimo zbog sudbine drugih, ali se preterano brinemo za sopstvenu sudbinu. Mi želimo sve da imamo pod kontrolom. Činimo sve da to bude tako, zaista sve. Imamo previše sklopljenih osiguranja, naše društvo postaje sve starije, a sve ranije odlazimo u penziju i tako "oblikujemo" sopstvene živote. Naš zaštitni znak je mentalitet kasko-osiguranja. Najradije bi se već sada osigurali za slučaj smrti od ebole. Paranoidno, zar ne?

Ahilova peta SAD: sprečavanje epidemije

Opasnost su otkrile i velike Sjedinjene Američke Države. One nemaju rešenje za ebolu. U "zemlji neograničenih mogućnosti" u svakoj provincijskoj radnji na Aljasci možete da kupite serum protiv ujeda zvečarke.

Protiv epidemija je američka birokratija bespomoćna, odnosno - u najmanju ruku nerazumna. Bez obzira na jasna upozorenja Ureda za zdravstvo (CDC), jedna klinika u Dalasu je poslala kući bolesnika sa visokom temperaturom, koji je stigao iz Liberije. On je ebolom inficirao jednu medicinsku sestru.

Deutsche Welle Volker Wagener Deutschland Chefredaktion REGIONEN
Foto: DW

U drugom slučaju se jedan bolesnik našao na istom letu u avionu sa još 132 putnika. Profesionalni odnos prema jednoj smrtonosnoj bolesti izgleda drugačije. Nije ni čudo što više od četvrtine Amerikanaca strahuje od virusa ebole. Na društvenoj mreži Tviter vlada "pravi pakao" od silnih komentara. "Ebola je među nama!", piše jedan korisnik. Zvuči kao da je rekao da je Osama bin Laden ponovo živ.

Zaraza u doba masovnog korišćenja aviona

Naravno da ovaj strah u razvijenim državama ima racionalnu pozadinu. Diletantski odnos prema zaraženom putniku u avionu, u najgorem slučaju u SAD, može za posledicu da ima katastrofu koja je vidljiva na zapadu Afrike: eksponencijalno širenje smrtonosnog virusa poznatog još od 1976. godine. Svih 132 putnika bi sada mogli da budu zaraženi. Ukoliko su zaražene samo tri ili pet osoba, sve one bi u narednih dve-tri nedelje mogle da prenesu virus ebole ljudima koje sreću u birou ili u kupovini. I sve to dešava se u jednom mobilnom društvu poput SAD. To bi zaista bila katastrofa.

Gubitak kontrole kao izvor straha

Ipak, ne mora da bude tako. Najvažnije oružje u borbi protiv ebole je znanje o higijeni i infekcionim bolestima, zaštitna odela i pre svega zdrav razum - tvrde lekari. Sve ovo postoji na Zapadu! Ukratko: stručno i organizaciono je Zapad spreman za ovaj izazov, ali to malo vredi kad su strahovi iracionalne prirode. To izaziva i paradoksalne okolnosti.

Godinu za godinom u bogatoj Nemačkoj, hiljade ljudi strada od banalnog gripa, jer se nisu vakcinisali. Odrasli umiru od dečijih bolesti kao što su rubeola, male boginje ili zauške, i to zato što su zaboravili, ili što je još gore, što su odbili da se vakcinišu. "Narodne bolesti" - srčani infarkt, moždani udar ili alkoholizam izazivaju mnogo manji strah, a one su posledica našeg načina života, kojeg se vrlo teško odričemo.

Ali ebola, to je nešto što izaziva šok. I to zato što dolazi iz Afrike, sa kontinenta koji se u razvijenim zemljama povezuje samo sa ratovima, bolestima i katastrofama. Jedva da ikome pada na pamet da se pomogne Africi u borbi protiv ebole, na primer dobrovoljnim prilozima humanitarnim organizacijama, koje su aktivne na licu mesta. Mnogo lakše je "negovati " sopstvene strahove i širiti paniku. A to je beskrajno cinično, s obzirom na ono kroz šta trenutno prolaze ljudi u zapadnoj Africi.