1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Proces Perković-Mustač u njemačkim medijima

Nenad Kreizer17. listopada 2014

Njemački tisak priprema se za „spektakularni“ proces kako ga nazivaju neki mediji. Suđenje Mustaču i Perkoviću u Njemačkoj je za mnoge kasno ispravljanje davno počinjene nepravde.

https://p.dw.com/p/1DWS3
Perković i Mustač u sudnici u Münchenu 17.10.2014.
Foto: Reuters/Michaela Rehle

Dnevnik „Münchner Merkur“ u tekstu pod nazivom „Ubojstvo tajne službe u Wolfratshausenu“ smatra kako zapravo i samo izvođenje Perkovića i Mustača u petak pred sud graniči s čudom. „Činjenica da Mustač, bivši šef tajne službe, i njegov djelatnik Perković, koji je upravljao odjelom ‚Neprijateljska emigracija‘, od petka ipak pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu odgovaraju zbog ubojstva Đurekovića, se može zahvaliti jedino ulasku Hrvatske u Europsku uniju i upornosti Gizele Đureković. Udovica žrtve iz Wolfratshausena se već godinama bori za to da se ubojice njezinog supruga kazni. Dugo su bivši agenti stajali pod zaštitom Hrvatske vlade. No tko želi u EU, mora se pridržavati pravila, a u ta pravila pripada i izručenje osumnjičenih drugim europskim zemljama“, piše „Münchner Merkur“.

Obrana: nedostaju dokazi

Ovaj dnevnik donosi i mišljenje jednog od Perkovićevih odvjetnika, Petera Wagnera, koji smatra kako Glavno državno odvjetništvo nema nikakvih dokaza protiv njegovog klijenta. „Glavno državno odvjetništvo nema oružje kojim je počinjeno ubojstvo, nema čak ni počinitelja“, kaže Wagner.

On međutim također navodi kako je Viši pokrajinski sud u Münchenu već jednom, u slučaju Krunoslava Pratesa, bivšeg doušnika Službe državne sigurnosti, donio presudu u korist optužbe. Tadašnji član sudskog vijeća sada predsjeda vijećem koje će suditi Perkoviću i Mustaču. „Obrani strateški neće biti jednostavno predsjednika sudskog vijeća uvjeriti da donese drugačiju odluku nego tada“, rekao je Wagner za „Münchner Merkur“. On je također iznova doveo u pitanje vjerodostojnost Vinka Sindičića, jednog od svjedoka optužbe kojeg Wagner naziva „ne pretjerano vjerodostojnom ekscentričnom osobom“.

Josip Perkovic
Josip PerkovićFoto: picture-alliance/dpa

Pritisci na svjedoke?

Tjednik „Focus“ u svom internetskom izdanju u člansku pod nazivom „Bivši agenti Mustač i Perković pred sudom – Svjedoci pod pritiskom“ tvrdi, pozivajući se na „pravosudne organe u Zagrebu“, kako je nekoliko svjedoka u procesu protiv Perkovića i Mustača, „doživjelo masivne prijetnje“. Pritom se spominje Vinko Sindičić kojem se „višestruko prijetilo nasiljem“ ukoliko ne povuče svoj iskaz dan njemačkim istražiteljima. U istom članku se navodi kako se i sutužiteljica u procesu, udovica Stjepana Đurekovića, Gizela, nalazi pod prismotrom te da se na nju vrši pritisak. „Službenim liječničkim ekspertizama se Gizelu Đureković pokušalo zbog navodne demencije smjestiti u kliniku“, piše Focus.

Najdulje neriješena serija ubojstava

Berlinski dnevnik „taz“ piše u svom izdanju od utorka (14.10.) da bi suđenje u Münchenu moglo dati odgovore na pitanja u vezi suučesništva ili upućenosti njemačkih vlasti u ubojstva jugoslavenskih tajnih službi. „Najmanje 30 Hrvata u egzilu je od šezdesetih godina na području Zapadne Njemačke ustrijeljeno, otrovano ili izbodeno. Radi se o najduljoj nerazjašnjenoj seriji ubojstava u povijesti Savezne Republike Njemačke“, piše „taz“ pitajući se istodobno što je znao Ured za zaštitu ustavnog poretka, Njemačka obavještajna služba ili politika. „U BRD-u je mnogo slučajeva ubojstava pripadnika hrvatske emigracije začuđujuće brzo bilo odloženo u arhiv“, piše „taz“. Autorica članka to povezuje s politikom otvaranja tadašnje njemačke vlasti prema Istoku i potrebom očuvanja dobrih odnosa s Jugoslavijom, koja je kao članica Pokreta nesvrstanih, bila važan partner Bonna. U članku se citira i odvjetnik sutužiteljice Gizele Đureković, Siniša Pavlović, koji sadašnje hrvatske vlasti optužuje za nesuradnju. „Arhivi su za nas potpuno zatvoreni“, kaže Pavlović. I „taz“ spominje Perkovićevog odvjetnika Wagnera koji iznosi dvojbe u vjerodostojnost jednog od glavnih svjedoka optužbe kojeg se ovdje spominje pod kodnim imenom „Mišo“. U slučaju da Perković i Mustač budu okrivljeni, Đurekovićeva udovica ima pravo na odštetu. No ona, kako piše „taz“, ne želi „ni jedan cent“ od „okrvavljenog novca optuženih“.

Stjepan Đureković
Stjepan ĐurekovićFoto: DW

Paralele s neonacističkim ubojstvima

U svom članku od 6.10. minhenski nadregionalni dnevnik „Süddeutsche Zeitung“ se pita zbog čega su njemački istražni organi tako brzo odustajali od istraga u slučajevima „ubijenih Jugosa“ i zbog čega su ona tako brzo padala u zaborav. Autori članka čak povlače paralele s aktualnim suđenjem pripadnicima tzv. Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU) kojima se predbacuje da su u posljednjih desetak godina diljem Njemačke iz desno-ekstremnih motiva ubili 10 osoba, mahom stranaca. „Ova ubojstva se ne želi direktno povezivati s ubojstvima NSU-a. Motivi počinitelja su prerazličiti. Ali i u jednom i u drugom slučaju nailazimo na ne baš pretjeranu žustrost istražitelja kao i imena žrtava koja zvuče strano. Sve su to paralele od kojih se čovjeku ledi krv u žilama“, piše „Süddeutsche Zeitung“. Ovaj dnevnik, pozivajući se na „policijske spise“ navodi da je Đureković radio i za Njemačku obavještajnu službu (BND). „Nejasna ostaje Đurekovićeva suradnja s BND-om. Možda je za vrijeme obnašanja menadžerske funkcije u naftnoj industriji BND obavještavao o situaciji s opskrbom naftom u Jugoslaviji. No to su samo pretpostavke“, piše „Süddeutsche Zeitung“. List opisuje i ozračje koje je u osamdesetima vladalo među hrvatskim emigrantima što je posebice bilo vidljivo na pokopu Đurekovića u Münchenu. „To je bilo nešto poput godišnjice mature hrvatskih emigranata. Tu su bili oni nasilni, fašisti, a naravno i pacifisti. Kolikogod njihovi politički svjetonazori bili različiti, bili su jedinstveni u strahu da svatko od njih može biti sljedeći. Od njemačkih vlasti nitko od njih već odavno nije očekivao nikakvu pomoć“, piše „Süddeutsche Zeitung“.

13 istraga

Dnevnik koji je istraživanja u vezi s ubojstvima hrvatskih emigranata vodio zajedno s političkim magazinom „Kontraste“ Bavarske televizije (BR) vjeruje da suđenje Perkoviću i Mustaču neće biti i posljednje te vrste. „Ukupno se vodi istraga u 13 slučajeva ubojstava hrvatskih emigranata. Istražitelji tek sad, 22 godina nakon raspada SFRJ, mogu doći do tajnih spisa koji daju uvid u mračnu djelatnost jugoslavenskih agenata u Njemačkoj i osoba koje su iz pozadine vukle konce“, zaključuje „Süddeutsche Zeitung“. Članak pod nazivom „Među nama“, dnevnik zaključuje tvrdnjom kako pravi ubojice vjerojatno nikad neće stati pred lice pravde. Sva trojica eventualnih ubojica koji su se spominjali u suđenju Krunoslavu Pratesu, kako navodi „Süddeutsche Zeitung“, su nedostupna pravdi. Dvojica su pod nerazjašnjenim okolnostima poginuli u Hrvatskoj, a jedan živi u Švedskoj gdje je ubojstvo Đurekovića zastarjelo. „Iako će navodni naručitelji ubojstva Đurekovića u Münchenu stati pred suca, ubojice koje su povukle obarač, nikada neće biti izvedene pred lice pravde“, zaključuje „Süddeutsche Zeitung“.

Zdravko Mustač s odvjetnicom
Zdravko Mustač s odvjetnicomFoto: BR/DW

„Profesionalni lažovi“

Tjednik „Die Zeit“ najavljuje nesvakidašnje suđenje. „Trebao bi to, iz mnogih razloga biti jedan spektakularni proces. Već je sad određeno 50 ročišta, promatrači polaze od najmanje 100. Pozvano je 44 svjedoka i sedam vještaka, akreditirano je 133 novinara, od toga 15 iz Hrvatske. O svakom optuženom se brinu po četiri branitelja, proces se paralelno vodi na hrvatskom i njemačkom. Pravno je ovaj postupak potpuna nepoznanica, jer nikada dosad jedna suverena država nije izručila djelatnike svojih tajnih službi“, piše „Die Zeit“. Hamburški tjednik se osvrće i na vjerodostojnost sudionika procesa, posebice svjedoka, između ostalog Vinka Sindičića i osuđenog Krunoslava Pratesa. „Tko tu komu može vjerovati? To je najveće pitanje na koje će trebati dati odgovor. Na optuženičkoj klupi, na klupi za svjedoke: svuda sjede profesionalni lažovi. Osobe koje su obučene kako bi druge obmanjivali. Agenti iz jednog vremena koje je davno prošlo, u kojem neprijatelji službeno nisu bili ubijani nego ‚stavljani u stanje pasivnosti‘. Svijet u kojem su napadi nazivani ‚ofenzivnim akcijama‘ a kritičari nisu bili javno diskreditirani nego podvrgnuti ‚dezinformirajućoj kampanji‘“, zaključuje „Die Zeit“.