Privremeno uvođenje viznog režima?

Prijedlog bavarskog ministra unutrašnjih poslova i predsjedavajućeg Odborom za unutranja pitanja Bundestaga o razmatranju privremenog ukidanja bezviznog režima za građane Srbije ima svoju važnost, ali je važno naglasiti i to da Njemačka, niti bilo koja druga zemlje Šengena, ne može unilateralno da uvodi vizne zahtijeve. U EU se vizna politika sprovodi na evropskom nivou, a u konkretnom slučaju bi bila potrebna dugačka procedura:

„I pitanje je da li bi bila uspješna. Ona bi obuhvatila Evropsku komisiju koja prvo mora da izađe sa prijedlogom za ponovno uvođenje viznog režima za Srbiju i Makedoniju. Zatim je potrebno da za to bude i većina u Evropskom parlamentu ( koji slovi za “dobrog prijatelja” bezviznog režima ), a i zemlje članice bi trebalo da glasaju. U ovom trenutku ne postoje indikacije da bi iko želio da vidi ovakvu inicijativu u Briselu”, ocjenjuje za DW direktorka programa “Bijela Šengen lista” u Evropskoj iniscijativi za stabilnost, Aleksandra Štiglmajer.

Kako zaustaviti, a ne diskriminisati potencijalne azilante?

Evropska komisija je u maju prošle godine izašla sa prijedlogom da zemlje članice mogu da suspenduju bezvizni režim u određenim slučajevima, između ostalog i u slučaju velikog priliva potražilaca azila. Ovaj prijedlog je, prema riječima Štiglmajerove, “zakočen” zbog neslaganja zemalja članica i Evropskog parlamenta. Usvajanje tzv “klauzule o suspenziji”, do čega će doći prije ili kasnije, omogućilo bi privremeno uvođenje viznog režima, ali samo u slučaju da se broj potražilaca azila iz Srbije ili Makedonije poveća u budućnosti, što je novo pitanje:

“Za sada broj potražilaca azila ima tendenciju opadanja. To bi moglo ići i brže, ali svakako ide na dole, a ne na gore”, navodi Aleksandra Štiglmajer.

Srbija se poslije uvođenja bezviznog režima našla pored Avganistana, Pakistana, Rusije i Iraka među vodećim zemljama po broju potražilaca azila u EU. Taj broj se sa 17.700 iz 2010. smanjio na 14.000 prošle godine. Iako iz EU dolaze pozivi na veće angažovanje domaćih vlasti, u Evropskoj inicijativi za stabilnost kažu da su i zemlje članice svjesne da Srbija i Makedonija mogu malo toga da urade:

“U pitanju su uglavnom Romi koji dolaze u EU da traže azil i nije realno očekivati da ih Srbija i Makedonija zaustavalju na svojim granicama, jer bi u pitanju bila etnička diskriminacija”, objašnjava Aleksandra Štiglmajer.

Azilom do “prezimljavanja” u Njemačkoj

Upravo su jesenji mjeseci oni koji su se i do sada pokazali kao “okidači” za veći priliv zahtijeva za azilom, jer je za mnoge siromašne to najbolji način da, dok se odlučuje o njihovom zahtijevu, provedu zimu u nekom od prihvatnih centara u zemljama EU, uz obezbjeđeni smještaj, hranu i zdravstvenu zaštitu. Ono što bi trebalo da bude urađeno jeste da same zemlje članice EU vremenski smanje procedure za procjenu zahtieva za dobijanje azila, koje negdje traju više mjeseci. Austrija, u kojoj se na odgovor o zahtiev za azilom čeka samo nedjelju dana nikada nije imala problema sa tzv. lažnim azilantima. Belgija, Luksemburg i Švajcarska već rade na skraćivanju svoje procedure:

“Bilo bi pametno da to uradi i Njemačka, a to je ono što je ministar iz Bavarske i predložio. Možda je predloženih 48 sati previše kratko, ali pet dana je realniji okvir. Tada opcija “prezimljavanja u Njemačkoj” ne bi postojala i ljudi bi prestali to da rade”, zaključuje Aleksandra Štiglmajer.

U ovogodišnjem izvještaju Eurostata se navodi da u zemljama EU boravi oko 20 miliona državljana iz trećih zemalja što je oko 4 odsto ukupnog stanovništva. Istovremeno, izvještaj pokazuje da uprkos zahtijevima nekoliko zemalja da se zbog povećanog prilliva stranaca ponovo uvedu granične kontrole unutrar Šengenske zone, ubjedljiva većina Evropljana (67 odsto) ne bi prihvatila ovakvu mjeru, dok 42 odsto smatra da strancima treba olakšati naseljavanje u EU kako bi se popravili loši demografski trendovi.

Autor: Marina Maksimoć

Odg. ured.: Senad Tanović