1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Prijedor: Napadno ćutanje o zločinu

Dragan Maksimović, Banjaluka23. jul 2014.

Proteklog vikenda ukopane su 284 žrtve ekshumirane iz masovne grobnice Tomašica. Tog dana proglašen je dan žalosti u Federaciji BiH, ali ne i u Republici Srpskoj. Počast žrtvama nije odata čak ni u Prijedoru.

https://p.dw.com/p/1Cgw3
Beerdigung in Biscani Bosnien Herzegowina
Foto: DW/A.Slavnic

Proteklog vikenda su na lokalnim grobljima pokopana tela 284 građana prijedorske opštine. Ekshumirani su iz najveće masovne grobnice u BiH koja je otkrivena prošle godine a u kojoj se pretpostavlja da krije kosti preko hiljadu prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. I pored niza činjenica o zločinu nad nesrpskim stanovništvom prijedorskog regiona, dani velike sahrane nisu bili obeleženi na dostojanstven način i na teritoriji Republike Srpske.

Svake godine, kada se približe tužne godišnjice, postoji zid ćutanja, prvo kada je reč o srebreničkom genocidu a sada i o strašnom zločinu nad prijedorskim stanovništvom koje je pronađeno u masovnoj grobnici Tomašica, priča za DW Dragan Bursać, novinar i kolumnista portala BUKA. „Sada se čak ti događaji koriste u predizborne svrhe – tobože Bošnjaci provociraju Srbe. Sve je podignuto na viši stepen užasa opet u predizborne svrhe i opet se licitira telima, što je najužasnije od svega“, kaže

Pavić: „Učinićemo napredak“

Licitira se više od dve decenije. Prijedorske vlasti neme su na zahteve porodica žrtava po svim pitanjima. Nedavno je iz Udruženja Prijedor 92 predloženo opštinskim vlastima da se izgradi spomen obeležje svim prijedorskim žrtvama – dakle i srpskim. Međutim ni to nije naišlo na razumevanje kod opštinskih vlasti, čak ni kada su proteklog vikenda sahranjeni posmrtni ostaci 284 žrtve.

„Mrtvi zaslužuju poštovanje a naročito u gradu Prijedoru jer su to naši sugrađani“, kaže Marko Pavić, gradonačelnik Prijedora. „Ja sam i bio na njihovoj dženazi, da izrazim poštovanje prema njima i saučešće porodicama. Nažalost oko proglašenja dana žalosti nije bilo konsenzusa i ja sam u razgovoru sa relevantnim faktorima u Prijedoru i mi ćemo tu učiniti napredak“, dodaje Pavić za DW.

Aushebung eines Massengrabes in Bosnien und Herzegowina
Pretpostavlja se da masovna grobnica Tomašica krije zemne ostatke hiljadu žrtavaFoto: Reuters

Komemoracija i svadba

Zid ćutanja koji je i u medijima i u javnosti bio prisutan proteklog vikenda nastavak je negiranja svega onog što se desilo na području ove opštine, smatra Gordana Katana, koja iz Banjaluke piše za sarajevsko Oslobođenje. Takođe smatra da je barem grad Prijedor trebalo da pokaže pijetet prema tolikim žrtvama. „Još je sramotnija činjenica da je u subotu – kada je kolona sa posmrtnim ostacima kroz centar grada prolazila ka stadionu u Kozarcu – bila svadba sa muzikom ispred hotela. Makar se moglo na tih pet ili deset minuta prestati i na taj način pokazati poštovanje prema žrtvama.“

I mediji su pali na ispitu. Način na koji je u javnosti prezentovana komemoracija i cela priča oko Tomašice, slažu se sagovornici DW, govori o tome da ni kod medija ne postoji poštovanje prema žrtvama. „Mediji ne da su mogli, nego su morali, ako su imali iole etičkog standarda u sebi, da progovore o tome, da progovore bar taksativno, emotivno niko od njih nije očekivao. Šta više, primetno je napadno ćutanje o tim stvarima. Sa ovakvim ljudima na vlasti u Republici Srpskoj i sa ovakvim stanjem svesti u celoj javnosti ne može se očekivati poboljšanje“, kaže Bursać.

Trebaće decenije

Zbog svega ovoga profesor Ivan Šijaković ne vidi da bi u skorije vreme moglo doći do promene svesti, ne samo kod vlastodržaca, već i kod cele javnosti. Za bilo kakvu značajniju promenu trebaće dosta vremena, kategoričan je Šijaković navodeći da smo zarobljeni, svako u svom rovu i etničkoj grupi: „Sve merimo time kakav će odraz naši postupci imati na našu etničku grupu, nespremni smo da priznamo svoje greške i nedela. Mislim da još dugo to neće biti... Radi se o decenijama, osim ako neki međunarodni faktor uradi nešto u šta sumnjam. Subjekti koji vladaju ovde počivaju na unutrašnjem nacionalizmu i na tome da stalno šire stah od drugih. To će verovatno ostati još dugo“, zaključuje Šijaković.