1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

'Predrasude prema Sintima i Romima su duboke'

Andrea Grunau / Andrea Jung-Grimm8. travnja 2014

Predsjednik Središnjeg vijeća njemačkih Sintija i Roma Romani Rose bori se za prava te najveće europske manjine. U razgovoru s DW-om povodom Svjetskog dana Roma (8.4.) iznosi što bi se hitno trebalo promijeniti.

https://p.dw.com/p/1Bdd6
Romani Rose
Foto: imago

DW: U Njemačkoj su Sinti i Roma priznati kao nacionalna manjina. U Europi se puno raspravlja o integraciji Roma. Jeste li zadovoljni postojećim stanjem?

Romani Rose: Na nekim područjima se ponešto poboljšalo, ali ono čime uopće nismo zadovoljni je životna situacija romske manjine u istočnoj Europi. Tu ima katastrofalnih uvjeta. Oni nisu u skladu s vrijednostima koje smo u Europi izgradili nakon rata, oni nisu dostojni čovjeka.

Kakvi su ti uvjeti i koje zemlje Vas posebno zabrinjavaju?

To su posebno Bugarska, Rumunjska, ali i Češka i Slovačka. Tamo postoje neformalna geta bez kanalizacije, struje i vode. Ima mjesta u kojima živi više od tisuću ljudi koji nemaju nikakvu perspektivu. Ta je situacija već godinama poznata. To više nije prihvatljivo. Kod te manjine je smrtnost djece četiri puta veća, a prosječna životna dob za deset godina kraća u usporedbi s većinskim stanovništvom.

Što se mora poduzeti?

Pomoć je do sada uglavnom zapinjala zbog toga što je sredstva Europske unije moguće dobiti samo ako u financiranju sudjeluju i nacionalne države. Zato je Središnje vijeće Roma i Sintija na "Roma-summitu" EU-a u Bruxellesu tražilo osnivanje posebnog fonda. Iz njega bi organizacije civilnog društva mogle direktno dobivati novac.

Geto u Bugarskoj: "Uvjeti nedostojni čovjeka"
Geto u Bugarskoj: "Uvjeti nedostojni čovjeka"Foto: DW/M. Ilcheva

Postoji li politička volja? Na izborima u Mađarskoj velik dio glasova osvojila je desno ekstremna stranka Jobbik, koja huška protiv manjina...

Taj izborni uspjeh je za Europu signal za uzbunu. Jačanje ekstremne desnice u Europi ugrožava pogotovo romsku manjinu. Nedavno sam bio u Mađarskoj i razgovarao s premijerom Orbanom. Vjerujem da se radi na poboljšanju situacije na području obrazovanja i stanovanja. Ali sve to nije dovoljno jer je situacija loša.

U Njemačkoj se uglavnom govori o Romima kada se doseljavaju ljudi iz zemalja s lošim životnim uvjetima. Vi tu njemačku raspravu o doseljavanju iz jugoistočne Europe nazivate "sramotnom". Zašto?

Zato što se ona vodi na račun naše manjine. Naravno da postoji ekstremno siromaštvo, to pogađa i dio naše manjine, ali mi u Europi imamo opće siromaštvo od 24 posto. Bugarsku, zemlju s 8,5 milijuna stanovnika, nakon demokratskih promjena napustilo je 3,5 milijuna ljudi. Uglavnom su otišli u Španjolsku, Italiju, Portugal, ali i u Njemačku. Među njima su i Romi. To su ljudi koji sada ovdje rade. To vidim ovdje u Heidelbergu, npr. u sveučilišnoj bolnici, gdje brojni pripadnici naše manjine rade kao njegovatelji, drugi pak rade na građevinama ili u poljoprivredi. To je napuhana rasprava koja je nanijela više štete nego što je oslikala stvarnu situaciju.

Često ste osuđivali predrasude o manjinama, pa i kod državnih organa poput policije. Koliko su raširene te predrasude?

Te predrasude prema Sintima i Romima su duboke. Naravno, kritika je dopuštena, ali rasizam počinje kada je ta kritika povezana s pripadnošću manjini i kada se prenosi na cijelu manjinu. Vjerujem da je i njemačka birokracija toga premalo svjesna. Mi uvijek iznova predbacujemo policiji da vodi posebnu evidenciju o našoj manjini, koja u Njemačkoj živi 600 do 700 godina. Meni su ministri unutarnjih poslova saveznih pokrajina zajamčili da to više nije tako. No nedavno smo utvrdili da u Berlinu u aktima policije postoji rubrika "nomad" - pojam pod kojim su već ranije evidentirani pripadnici naše manjine, neovisno o tome kako žive. Sada nam je priopćeno da je naređeno uklanjanje te rubrike. U doba nacionalsocijalizma Sinti i Romi su morali nositi povez na nadlaktici na kojem je stajalo slovo "Z" za "Zigeuner" (cigan - op.p.). Ta trauma je usađena u jednoj manjini koja je 1933. preko noći ostala bez državljanstva, deportirana i ubijana.

Spomen-područje za ubijene Rome i Sintije u Berlinu
Spomen-područje za ubijene Rome i Sintije u BerlinuFoto: picture-alliance/dpa

U Berlinu od 2012. postoji spomenik Sintima i Romima ubijenima u doba nacionalsocijalizma. Zoni Weisz, koji je preživio koncentracijski logor Auschwitz, prilikom otvaranja je rekao da "društvo skoro ništa iz toga nije naučilo". Imate li razumijevanja za taj gorki zaključak?

Ne smije se previdjeti da ima i pozitivnih pomaka. U pokrajini Schleswig-Holstein u Ustav su uvrštene manjine, Sintima i Romima su zajamčeni zaštita i potpora. U ugovoru između vlade pokrajine Baden-Württemberg i naše organizacije ističe se posebna odgovornost nakon holokausta. Spomenik u Berlinu pokazuje svijest o genocidu koji je izvršen nad 500.000 Sintija i Roma u okupiranoj Europi.

No predrasude ostaju. Antisemitizam mnogi osuđuju jer je poznato da taj oblik rasizma ima dugu tradiciju i kuda je to vodilo. No neprijateljstvo prema našoj manjini, anticiganizam, do danas je rašireno.

2013. godine se Romeo Franz kao prvi Sinti kandidirao za zastupničko mjesto u njemačkom parlamentu, a sada se kandidira za Europski parlament. Koliko je važno to priznavanje pripadnosti manjini?

Naravno, to je važno. Postoje vidljivi pripadnici manjine, koji su stigmatizirani jer se uvijek negativno izvještava, a postoje i oni nevidljivi. Oni su integrirani u društvo, ali ne žele ugroziti svoju egzistenciju priznanjem pripadnosti našoj manjini. 64 posto njemačkih građana ne žele Sintije i Rome za susjede. No upravo tih 64 posto uopće ne zna da već odavno imaju kolege na poslu, susjede ili podstanare koji su pripadnici naše manjine. Ima ih i u javnom i kulturnom životu ili u nogometu, posvuda ima pripadnika naše manjine.

Romani Rose je od 1982. predsjednik Središnjeg vijeća njemačkih Sintija i Roma. 13 članova njegove obitelji je ubijeno u koncentracijskim logorima u doba nacionalsocijalizma.