1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Početak Putinove najveće krize

Ingo Mantojfel19. decembar 2014.

Putin tvrdi da je uvek u pravu, a da je Zapad za sve kriv. Nakon drastičnog pada rublje poziva Ruse na zbijanje redova. Ovo je najveća kriza Putina još od stupanja na veliku scenu, komentariše Ingo Mantojfel.

https://p.dw.com/p/1E7Jy
Putin PK Moskau 18.12.2014
Foto: Reuters/Zmeyev

Ovogodišnja velika konferencija za štampu mogla bi, iz ugla ruskog predsednika, da se sažme u nekoliko reči: Rusija je na spoljnopolitičkom planu u svakom smislu u pravu, a on, Putin, ima sve pod kontrolom uprkos turbulencijama kojima je izložena rublja.

Putin je doduše pripremio svoj narod na teška ekonomska vremena, ali, kako kaže, najkasnije za dve godine će svetska konjuktura ponovo uzeti zamah, a Rusija će pripremiti privredu za to. Do tada će teškoće biti otklanjane deviznim rezervama. Putin je poslednje korake Centralne banke i Vlade na podršci domaćoj valuti ocenio kao ispravne mere.

Zaista, i teorija tržišne privrede bi potvrdila da je podizanje referentne kamatne stope na 17 odsto dobar način da se ojača vrednost rublje. Uprkos tome, upitno je da li će Putinov koncept tek tako uspeti.

Ima li dovoljno para?

Devizne rezerve od 420 milijardi dolara svakako su pozamašna slamarica koja može da premosti ekonomske i posebno socijalne probleme. Ipak, bez obzira na relativno veliku sumu, pitanje je da li je to dovoljno novca za sve probleme. Rublju treba podržavati, ali to neće biti jedini dodatni troškovi koji čekaju Moskvu. Putin je obećao da će penzije i plate u javnom sektoru – a te dve društvene grupe su stubovi njegove moći – rasti u skladu sa inflacijom.

Ingo Mannteufel, Leiter der Europa-Redaktion der DW
Ingo Mantojfel, urednik Evropske redakcije DWFoto: DW

Istovremeno masivna finansijska pomoć treba i bankama i velikim državnim preduzećima poput Rosnjefta, Gazproma i Železnice. Do kraja sledeće godine ruske firme – većinom državne –moraju da vrate inostrane dugove od 130 milijardi dolara. I to uprkos zapadnim finansijskim sankcijama koje ruskim preduzećima otežavaju refinansiranje kredita.

Iznova je obećana diverzifikacija privrede, ali je otvoreno pitanje kako će tako nešto uspeti uz smanjeno punjenje budžeta zbog raspada cene energenata na svetskom tržištu, topljenje deviznih rezervi, rastuću inflaciju i kamatnu stopu od 17 odsto. Teško je zamisliti da će država ili vodeće državne firme narednih godina biti sposobne za velike investicije u infrastrukturi, obrazovanju ili zdravstvu.

Strukturni problemi

Trenutne muke pojačane su strukturnim problemima ruske ekonomije koji su poznati već godinama: privreda bazirana na prirodnim sirovinama morala bi da postane nova ekonomija na temelju visoke tehnologije, moderne industrije i naprednih usluga. Taj kurs modernizacije nije sprovođen konsekventno u poslednjih 14 godina, iako su vladale povoljne prilike u svetskoj privredi i spoljnoj politici. Upravo je to najveća omaška ruske politike pod Vladimirom Putinom.

Agresivna politika prema Ukrajini dovela je dotle da Rusija putem u moderno doba ne može da stupa partnerski sa Zapadom, već pod sankcijama i uz osećaj uzajamne ugroženosti.

Sistemska kriza?

Činjenica da sadašnji ekonomski model Rusije više ne funkcioniše tek je deo eksplozivne političke jednačine koja Putina stavlja pod pritisak. Jer ako njegova privredna strategija ne upali, brzo će se postaviti pitanje političke odgovornosti. Tamna strana visoke popularnosti koju uživa Putin je što u ruskoj politici više nema nikog ko bi mogao da bude ponuđen kao žrtveni jarac. Kako god da se zovu premijer ili šefica Centralne banke – u Rusiji se za sve pita Vladimir Putin, pa je on za sve i odgovoran.

Stoga aktuelna kriza nije samo privredna nego i najveća politička kriza predsednika Putina. Na godišnjoj konferenciji on je faktički zatražio dve godine da tu krizu reši. Biće zanimljivo videti da li će mu narod i pre svega ruska elita dati te dve godine.