Potraga za precima u ratnim grobovima

Suze se nakupljaju u njezinim zelenim očima. Lyubov Duka izgleda ganuto dok ulazi u nekadašnji koncentracijski logor Alexisdorf. Šuti a pogled joj luta grobljem - grobljem Rusa, kako ga nazivaju. Stotine nekadašnjih sovjetskih ratnih zarobljenika tu leži pokopano - bez spomen obilježja, anonimno. Svi oni su žrtve nekadašnjeg naciostičkog režima, a umrli su u logoru Alexisdorf od pothranjenosti, bolesti ili iscrpljenosti.

Timophej Lapshin, njezin praujak bio je jedan od njih. Mladi samac bio je na početku 20-tih godina, kada je morao na ratište. Nakon završetka rata Lapshin se više nikada nije vratio kući i od tada se vodi kao nestao. Tek 2013. godine njegova je obitelj saznala da je dospio u ratno zarobljeništvo i da je 1944. godine umro.

Lyubov Duka u ruci čuva kopiju dokumenta. Na njoj je fotografija njezinog praujaka a odmah ispod stoji uzrok smrti: tuberkuloza. Zapis potječe od njemačkog Wehrmachta. To je puzla koja je nedostajala obitelji Duka, upravo ona koja bi im mogla donijeti sigurnost u vezi toga što se u ratu dogodilo s Timophejem Lapshinom.

Ruska baza podataka - pomoć obiteljima

Gotovo 70 godina trebalo je proći dok obitelj Lapshin nije saznala o smrti. A ova priča nikako nije jedina. Ni danas mnogi Rusi još uvijek ne znaju što se u ratu dogodilo s nestalim članovima njihovih obitelji. "U Moskvi su se dugo vremena dosjei Wehrmachta držali zatvorenima", pojašnjava Kurt Buck, voditelj središnjeg mjesta sjećanja za logor Emslandlager u Esterwegenu. Tek oko 2000. godine dosjei su otvoreni.

Od prije nekoliko godina postoji i jedna ruska baza podataka u kojoj članovi obitelji putem interneta mogu istraživati o boravku svojih članova obitelji. Od tada sve više ljudi poput Lyubov Duke dolazi iz Rusije u Njemačku, kako bi pronašli grobove svojih predaka. I sama mjesta sjećanja dobivaju preko njemačkog Crvenog križa 50 do 60 upita godišnje iz Rusije, pojašnjava Buck.

Majka Lapshina umrla je ne znajući što se dogodilo s njezinim sinom, priča Duka. Suze se kotrljaju preko ženinih obraza kada na ruskom kaže: "Osjećam bol. Bol za sve one koji su ovdje umrli." I prevoditeljica je vidljivo potresena, dok dalje prevodi. "Bol za sve one čiji su životi završili u mladosti, a time su završile i njihove nade i njihova budućnost."

Ratni zarobljenici morali su bosi kroz snijeg

Lyubov Duka u Njemačku nije došla sama. Pratila ju je televizijska ekipa ruske državne televizije "Russia Today". Dukina priča trebala bi postati dio jednog dokumentarnog filma. Kamerman slijedi Lyubov Duku u korak. Svaka scena mora se više puta ponoviti.

U kadru se pojavljuje Hans Bauer. On ovdje živi i angažiran je u udruženju "Lagerbaracke Alexisdorf-Neugnadenfeld". Bauer i njegovi supatnici su za buduće naraštaje dokumentirali povijest malog mjesta i logora Alexisdorf. Zapisi, fotografije, svjedočenja suvremenika - sve to prikupili su u svom društvenom domu koji je dostupan javnosti. Ljude poput Duke, koji su članove obitelji izgubili u logoru Alexisdorf Hans Bauer prima ih i prati do groblja na kraju sela.

Bauer je sa sobom doveo još jednog svjedoka: Hermanna Kronemeyera. Kao mladić je živio u blizini logora i svojim je očima vidio kako su nacisti zlostavljali ratne zarobljenike. U razgovoru za DW Kronemeyer izvještava o mršavim Sovjetima koji su po najvećoj zimi bosi morali hodati kroz snijeg, o očajnim ljudima, koji su svoje posljednje dragocjenosti i komadiće uspomena morali mijenjati za koru kruha. "Sovjetski vojnici ovdje su se tretirali znatno lošije nego ratni zarobljenici iz drugih zemalja", dodaje on.

Lyubov Duka pronalazi svoj mir

Dukine suze su se u međuvremenu osušile. Djeluje pribrano, dok priča dalje. Prevoditeljica tumači: "Povezani smo s mrtvima. Poginuli Nijemci i Rusiji zajedno pripadaju ovom mjestu." Pritom pokazuje na groblje.

Ne osjeća li bijes ili mržnju prema Nijemcima, jer su njezinoj obitelji nanijeli patnju? "Ne, ne!", odlučno kaže Duka. "Muškarci su često prisiljavani da se bore jedni protiv drugih - kako Nijemci, tako i Rusi." Ona je danas zahvalna. Zahvalna jer su ovdašnji ratni grobovi sačuvani za potomke. I da napokon zna što se dogodilo s njezinim ujakom.