1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Plinovod za manju ovisnost od Rusije

Senada Sokollu/br3. travnja 2015

S transanatolijskim plinovodom „Tanap“, Turska želi osigurati više prostora za svoju energetsku politiku. „Tanap“ bi mogao umanjiti i ovisnost Europske unije od uvoza plina iz Rusije.

https://p.dw.com/p/1F1tg
Plinovod
Foto: A. Burton/Getty Images

Nakon izbijanja ukrajinske krize, užurbano se traže alternative ruskom plinu. Predsjednici vlada zapadnih zemalja u Turskoj su pronašli novog partnera. Pogledi su fokusirani na Bospor, od kada su šefovi Turske, Azerbajdžana i Gruzije prije dva tjedna dali zeleno svjetlo za izgradnju plinovoda dugog 1.850 kilometara. Transanatolijski plinovod koštat će više od devet milijardi eura. Od 2018. u Tursku bi godišnje trebalo stizati 16 milijardi kubičnih metara plina. On će stizati s jednog od najvećih polja na svijetu, iz Azerbajdžana. Do 2023, tim plinovodom će stići 23 milijarde kubičnih metara plina, a tri godine kasnije čak 31 milijarda.

„Tanap“ bi se trebao povezati s plinovodom „Trans-Adria“. Tim putem plin će do 2020. godine stići i do Europske unije. „Od Turske želimo napraviti regionalno energetsko čvorište“, istaknuo je turski predsjednik Redzep Tayyip Erdogan. „Tanap“ je zaista šansa za EU da postane manje ovisna od ruskog plina. Još 11. ožujka, prije službenog početka rada na izgradnji „Tanapa“, Europska komisija izrazila je želju za stupanjem u energetsko-političko partnerstvo s Turskom.

Povijesni dogovor Azerbajdžana, Turske i Gruzije
Povijesni dogovor Azerbajdžana, Turske i GruzijeFoto: picture alliance/Turkish Presidental Press Office

Plinovod s potencijalom

„Tanap je najvažniji međunarodni projekt, jer će tim plinovodom po prvi put velike količine plina iz kaspijskog bazena, preko Turske, stizati na tržište EU-a“, kaže Mehmet Ögütcü, predsjednik Bosporskog energetskog kluba. Samoj Europskoj uniji potrebno je više od 250 milijardi kubičnih metara plina godišnje. „'Tanap' dakle može zadovoljiti samo mali dio europske potražnje za plinom“, ocjenjuje Ögütcü. Ali „Tanap“ može biti šansa da se u budućnosti izgrade i druga gasna polja u Azerbejdžanu, Iranu, Turkmenistanu, autonomnoj oblasti Kurdistana u Iraku i na istočnom Sredozemlju.

Rusija ostaje važna

„Iz turske i europske perspektive, „Tanap“ je projekt koji bi trebao umanjiti veliku ovisnost od ruskog plina“, smatra Necdet Pamir, koji je odgovoran za energetska pitanju u oporbenoj turskoj Republikanskoj narodnoj stranci. Uostalom, cijena prirodnog plina iz Azerbejdžana povoljnija je i od ruskog, dodaje on. „U usporedbi s propalim projektom 'Nabucco', može se reći da će Turska preko 'Tanapa' dobivati više plina.“ „Nabuccom“ bi se plin trebao transportirati od turske granice do Austrije. „Šest milijardi kubičnih metara plina godišnje se planira za 'Tanap'. Kod 'Nabucca' je u planu bilo samo 2,5 milijardi kubičnih metara. To će smanjiti tursku ovisnost od Rusije“, ističe Pamir. Turska trenutno iz Rusije uvozi 60 posto potrebnog plina.

Kaspijski bazen
Kaspijski bazen bogat plinomFoto: NASA/public domain

Međutim, Rusija posjeduje 17 posto ukupnih svjetskih rezervi: 2013. godine ona je izvezla više od 160 milijardi kubičnih metara plina u Europsku uniju. „Azerbejdžanski plin je teško usporediti s tako ogromnim kapacitetima. I geografske prednosti su na strani Rusije. Troškovi transporta plina ka Evropi relativno su visoki. Dakle, moramo priznati da će Rusija ostati jedan od najvažnijih dobavljača plina za EU“, objašnjava Pamir.

Sam „Tanap“ nije dovoljan

S „Tanapom“ Turska nastoji da izrasti u važnu tranzitnu zemlju za energiju. Ali s transanatolijskim plinovodom i drugim infrastrukturnim projektima, to se nije dogodilo, kaže stručnjak za energetska pitanja Mehmet Ögütcü. „Turska energetska privreda jača, ali nema mnogo kompetentnih tvrtki za energetiku“. Ta zemlja mora razviti strategiju kako bi konkurirala na međunarodnom tržištu. Također je važno investirati u nove tehnologije i buduće stručnjake, kako bi bili jedni od pionira zelene energije, prije svega kada je riječ o vjetrenjačama, solarnoj i geotermalnoj energiji, zaključuje Pamir.